preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6112257
Ovaj mjesec: 3524
Ovaj tjedan: 965
Danas: 215

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Zima je gotova, učenici sadili i oslikavali cvijeće
Autor: Administrator , 12. 4. 2013.

Nije kao u Pejsažu Vladimira Vidrića u kojem se žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele, ali boje se bile prisutne 12. travnja u školskom dvorištu naše škole. Stariji su učenici, zajedno sa svojim nastavnicima, sadili cvijeće i oslikavali zidove motivima proljeća. 


Želeći zasjeniti  sivilo školskog stadiona, učenici su oslikavali zidove našega dvorišta, vrijedno miješajući boje i hvatajući se kistova. Čeznutljivo je bilo upotrebljavati vedre boje na satu likovnog odgoja i kroz prozor gledati sivilo i pretjerano bjelilo zime koja je, sretan joj put, konačno otišla iz naših krajeva. Šarene boje pripremale su se u školskom dvorištu, a učenici su, udišući svježi zrak, pokazali svu svoju kreativnost. Tu se našlo i stručno i vrijedno oko naših nastavnika i učitelja (vidljivo na fotografijama dolje). Također, i živo je cvijeće pronašlo svoje mjesto, a sve ove aktivnosti posjetili su i ključni ljudi Turističke zajednice, Požega. Uz likovnost i fotografiju uživajmo i u prekrasnom ostvaraju hrvatskog pisca Luke Paljetka.

 

Mario Trupinić, prof.

LUKO PALJETAK: "DOLAZAK PROLJEĆA"

Proljeće je reklo: „Dosta je zime, i zato evo me", i u to ime izdalo je nalog šaren svakom cvijetu – „spavanja je dosta, ostavi sjetu, kakav je to način, na što to liči, iz kreveta skači smjesta, i niči!"

Iz pokrivača prva, premda nešto slaba, izvukla se polako prva visibaba, i kukurijek se, nalik na svog brata pijetla, javio rano, lica bijela, svijetla, a zatim su za njim i drugi junaci skočili hitro – žuti jaglaci što svirkom svojih zlatnih trubalja tresu svu šumu, gdje je najdublja.
 
Istoga dana, u sedam sati, niknuli su i sunovrati, a baršunaste svoje, raskošne tunike navukle su preko pidžame perunike. Ruže su rekle: „Prilika se pruža da stavimo na usne opet malo rougea." Samo je jorgovan rekao: „Polako, ja ne mogu brže, što žurite tako, jer meni trebaju tolike bočice da ljubičastim obojim svoje očice." Krizantema je tada čestitala svima i rekla: „Za mene vremena ima do jeseni, ja još spavat mogu", i vratila se opet u krevet bosih nogu.

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju