Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Učenici drugih razred iskoristili su lijep i prohladan sunčan jesenji dan za terensku nastavu na Sovskom jezeru.

Cilj je bio uočiti promjene u prirodi u neposrednoj okolini i njihov utjecaj na život (vrijeme, radovi ljudi, biljke i životinje u jesen), upoznati biljnu zajednicu šume (šuma u jesen, vrste drveće, grmlja i ostalih biljaka), upoznati životinje koje žive u šumi, upoznati biljke i životinje u jezeru i neposrednoj okolici, uočiti razliku između žive i nežive prirode, razlikovati listopadnu, zimzelenu (vazdazelenu) i mješovitu šumu.

Sovsko jezero smješteno je na šumovitim sjevernim padinama Dilja. Naziva se i "Modrim okom Slavonije", jer se nalazi u maloj, okrugloj, prirodnoj depresiji koja oblikom i tamnom modro-zelenom bojom podsjeća na oko. Ovo jezero posljednji je ostatak Panonskog mora u Hrvatskoj. Utočište su ovdje pronašle ptice močvarice, a od riba u jezeru živi samo jedna vrsta, zlatni karas.

S posebnostima i ljepotama Dilj gore i Sovskog jezera upoznao nas je gospodin Boris Pejša iz Šumarije Čaglin. Po dolasku na Sovsko jezeru u šumarskoj kući dočekala nas je ugodna vatra i naš vodič. Nakon doručka u prirodi, obišli smo vidikovce i hodali kroz šumu prepoznavajući grmlje i drveće. Učenici su uživali skupljajući žireve i bukvice. Zajedno smo pročitali pjesmu Dragutina Tadijanovića posvećenu Sovskom jezeru. Učenici su poslušali i legende o nastanku ovog jezera. Uslijedila je igra na igralištu i okolnim livadama, a najzanimljiviji im je bio šumski tobogan na lišću. Vrijeme u učenju i igri brzo je prošlo.

Terenska nastava je oblik nastave koji podrazumijeva ostvarivanje planiranih sadržaja i ishoda izvan zidova učionica. Omogućuje učenicima timski rad, istraživanje, bolje međusobno upoznavanje, raznolikost sadržaja i dulje pamćenje sadržaja. Ovakav način rada učenicima je zanimljiv. Naši učenici vole boraviti u prirodi i na taj način upoznavati sadržaje. Cilj nam je pružiti im što više takvih mogućnosti i načina učenja.

učiteljica Vlasta Jezerčić