Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

U sklopu projekta Vukovar koji se provodi već četvrtu godinu u četvrtak 26.studenoga 2015. u prostoru požeškog Veleučilišta održano je predavanje “Mirotvorac” za učenike osmih razreda svih požeških osnovnih škola.

Predavanje je održao Marijan Gubina, autor knjige “260 dana” koji je kao desetogodišnji dječak  točno toliko dana proveo kao zatočenik u srpskim logorima, zajedno s članovima svoje obitelji.

Na samom početku ovoga događaja gosta predavača gospodina Gubinu i sve prisutne pozdravila je Klaudija Gašpar, učiteljica Povijesti i voditeljica projekta. Nastavnica Gašpar istaknula je kako projekt Vukovar ima za cilj povećati znanje učenika o Domovinskom ratu te ih potaknuti na promišljanje o njegovim vrijednostima. To se željelo postići i ovim predavanjem jer je namjera programa "Mirotvorac" povećanje tolerancije, uvažavanje raznolikosti  i nenasilje.

Samo predavanje gospodina Gubine satojalo se od čitanja ulomaka njegove knjige "260 dana". Učenici osmog razreda Nino Pavičić i Martina Tomašević čitali su ulomak po ulomak, a nakon svakoga pročitanoga dijela autor je tumačio događaje i govorio poruke učenicima. Tako smo čuli ulomke nazvane "Glad",  "Ljubav", "Nasilje" i "Hrabrost", a svaki je dio autor popratio poučnom pričom kojom je želio mladim slušateljima ukazati na potrebu povećanja tolerancije, ljubavi i nenasilja. Iako je kao desetogodišnji dječak prošao i iskusio sve užase rata, poručio je učenicima da nikoga ne mrzi i ne krivi za nesreću koja ga je snašla te ih pozvao da i oni ne mrze, već se okrenu toleranciji, razumijevanju i dobrom. Kako je slikovito opisao, svatko od nas u sebi ima "dva ćuke": jednog dobrog, jednog lošeg. Koji će "ćuko" vladati nama, ovisi o tome čime ga hranimo. Ako činimo po jedno dobro djelo dnevno, hranimo "dobrog ćuku" i samim time osjećamo se dobro. Ako pak činimo i mislimo loše, u nama će jačati onaj "loši ćuko" zbog kojega ćemo biti nesretne i ogorčene osobe. Radeći svakodnevno na sebi, hraneći "dobrog ćuku", gospodin Gubina izdignuo se iznad svega zla koje ga je u životu snašlo i odlučio govoriti o svojim iskustvima kako bi potaknuo  mlade na razmišljanje i na razvoj ljubavi. Naglasio je kako je nedostatak ljubavi jedan od osnovnih problema u društvu jer nam je nametnuto da se stidimo pokazati osjećaje. Na kraju svoga predavanja poručio je učenicima da se ne srame pokazati ljubav, da čvrsto zagrle članove svoje obitelji kada dođu kući te ih sve pozvao da "... prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite nešto loše, pročitate moje iskustvo i ne dovedete sebe u napast da činite loše, ni zbog nacionalizma, ni zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja ne osuđujem, ne mrzim."