preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6102057
Ovaj mjesec: 6483
Ovaj tjedan: 833
Danas: 3

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Kutak za roditelje

Roditelj, saveznik, pomagač, vođa i prijatelj

Suradnja roditelja i škole

  Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

Ukorak s našom djecom

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava.

Roditeljski sastanci

uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.

Individualni sastanci

- prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama.

Partneri i prijatelji

Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.
Surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.
Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.

autor: Ivana Marinić, prof.

RAZNI MATERIJAL - stisni sliku i aktiviraj dokument                                                                                            

 

Kako uspješnije učiti

Škola za roditelje

Sigurnost djece na internetu

Želim zdravo rasti

Mediji kao sredstvo odgoja i sredstvo zlostavljanja

Kako postati bolji učenik - roditeljska podrška

Disciplina s ljubavlju

Priprema djece za školu

Kalendar zdravlja 2012.- obitelj

Zdrav sam tako mi treba

-vodič za mlade

-vodič za roditelje

 

Poticanje kreativnosti kod djece

Dogovaranje i pregovaranje u obitelji

Obitelj najjače sredstvo u borbi protiv ovisnosti

PISMO 1.

PISMO 2.

ZANIMLJIVI ČLANCI ... sigurno ima nešto i za vas...smiley

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Razvoj samopoštovanja
Autor: Administrator , 9. 4. 2012.

     Samopoštovanje je slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo. Djeca od roditelja i drugih značajnih osoba iz njihova života traže potvrdu da su voljena, važna, sposobna. Zbog toga značajnu ulogu u nastanku pozitivne slike kod djece imaju roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o njima.


Zašto je poželjno da djeca imaju visoko samopoštovanje?

Način na koji dijete vidi sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i naposljetku na njegovo postignuće.
Što dijete ima veće samopoštovanje, bit će uvjerenije u svoje sposobnosti, lakše će nalaziti prijatelje, lakše donositi odluke. Ukratko, djeca visokog samopoštovanja općenito su uspješnija u životu.
Samopoštovanje utječe na školski uspjeh. Djeca koja imaju pozitivno mišljenje o sebi, češće imaju bolji uspjeh u školi. Dobar školski uspjeh opet povećava njihovo samopoštovanje.
Djeca koja imaju lošiji uspjeh u školi, često imaju i nisko samopoštovanje.
Istraživanja su pokazala da nisko samopoštovanje kod većine djece može pridonijeti (uz neke druge okolnosti kao što su stresne situacije) emocionalnim problemima, a može doći i do depresije, maloljetničke delikvencije, anoreksije i drugih ozbiljnih psihičkih poremećaja.
Djeca visokog samopoštovanja znaju se oduprijeti negativnom utjecaju vršnjaka: lakše će odbiti ponuđen alkohol ili drogu. Takva djeca lakše izlaze na kraj sa svim životnim izazovima.

Osobine djeteta visokog samopoštovanja:

Lako sklapa prijateljstva, te se uspješno zabavlja samo ili u društvu s drugom djecom;

Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu djecu;

Uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima;

Zna donositi odluke;

Kreativno je;

Sigurno je u svoje sposobnosti;

Radi bolje i uz manji napor;

Zadovoljnije je svojim radom;

Očekuje uspjeh.

 


Osobine djeteta niskog samopoštovanja:

Znakovi niskog samopoštovanja kod djece    Nijezadovoljno sobom;

    Podcjenjuje se;

    Ima negativno mišljenje o sebi;

   Svoje neuspjehe pripisuje vlastitoj         nesposobnosti;

    Uspjeh pripisuje sreći;

                      Sklono je tražiti odobravanje od drugih;

Očekuje da će doživjeti neuspjeh i da će ga drugi odbaciti;

Češće se sukobljava s roditeljima.

 

KAKO RODITELJI MOGU POMOĆI RAZVOJ SAMOPOŠTOVANJA KOD SVOJEG DJETETA?

Ne propustite priliku da djetetu kažete što vam se sviđa kod njega, što je dobro učinilo i da ga volite.
Roditelji su često skloni djeci ukazivati samo na pogreške. Neka djeca nisu sigurna da ih roditelji vole samo zato što im to nikada ili dovoljno često nisu govorili. Reći djetetu da ga volimo, čak i kad je pogriješilo, ne mora značiti da prihvaćamo njegovo pogrešno ponašanje. Zagrljaj, osmijeh, pogled odobravanja i nježan dodir također su snažni izrazi ljubavi.

Ne kritizirajte.
U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje, neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun. Zbog tih kritika dijete se osjeća nevoljeno i povrijeđeno. (“Smotan si. Ništa ne možeš učiniti kako treba.”, “Zločesta si.” ) Nikad ne kritizirajte dijete (“Ti si loš dječak.”), već njegovo ponašanje (“To što činiš je loše.”).

Učite dijete pozitivnom govoru.
Istraživanja su pokazala da se uglavnom osjećamo onako kako se ponašamo i onako kako govorimo o sebi. Što više dijete spominje dobre stvari o samome sebi, to će više biti uvjereno u ono što govori. Zato, potičite dijete da govori pozitivno o sebi i drugima: “Mislim da mogu riješiti ovaj problem ako se potrudim.”

Pomozite djetetu da nauči donositi odluke i rješavati probleme. 
Samostalno donošenje odluka i rješavanje problema prilika je za dijete da preuzme odgovornost za svoje ponašanje. Naučit će da svi ponekad griješimo u svojim odlukama i da se greške mogu ispraviti.
I ne zaboravite: ljudski je griješiti.

Učite dijete da si postavlja i ostvaruje ciljeve.
Vrlo je važno da su ciljevi realni s obzirom na djetetovu dob i sposobnosti. Ciljevi koji su djetetu neostvarivi vode ga k razočaranju i osjećaju bespomoćnosti. Za ostvarenje ciljeva potrebno je odrediti male ciljeve-korake čije ostvarenje će dijete dovesti do konačnog cilja.

Važno je djetetu omogućiti i poticati ga da otvoreno govori o svojim osjećajima.

Pomozite mu da realno prihvati svoje 

jake strane kao i slabosti.

Razgovarajte s njim o njegovim korijenima.
Ne uspoređujte ga s braćom i sestrama

Self Esteem Quiz


 

Izvor: www.udrugaroditeljakpk.hr

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju