preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6101943
Ovaj mjesec: 6369
Ovaj tjedan: 719
Danas: 47

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Kutak za roditelje

Roditelj, saveznik, pomagač, vođa i prijatelj

Suradnja roditelja i škole

  Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

Ukorak s našom djecom

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava.

Roditeljski sastanci

uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.

Individualni sastanci

- prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama.

Partneri i prijatelji

Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.
Surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.
Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.

autor: Ivana Marinić, prof.

RAZNI MATERIJAL - stisni sliku i aktiviraj dokument                                                                                            

 

Kako uspješnije učiti

Škola za roditelje

Sigurnost djece na internetu

Želim zdravo rasti

Mediji kao sredstvo odgoja i sredstvo zlostavljanja

Kako postati bolji učenik - roditeljska podrška

Disciplina s ljubavlju

Priprema djece za školu

Kalendar zdravlja 2012.- obitelj

Zdrav sam tako mi treba

-vodič za mlade

-vodič za roditelje

 

Poticanje kreativnosti kod djece

Dogovaranje i pregovaranje u obitelji

Obitelj najjače sredstvo u borbi protiv ovisnosti

PISMO 1.

PISMO 2.

ZANIMLJIVI ČLANCI ... sigurno ima nešto i za vas...smiley

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kakav ste tip roditelja?
Autor: Administrator , 4. 4. 2012.

Saznajte i temeljna načela koja bi trebao znati svaki roditelj tinejdžera

 

Zar svi imamo tako slabo pamćenje da smo zaboravili kakvi smo bili kao tinejdžeri? Ili da budem preciznija, plašimo li se pri pomisli da će se naša djeca ponašati na isti način kao i mi u toj dobi? To je doista zastrašujuće.
 
http://zena.hr

Ovisno o vašoj dobi (i sklonosti), tinejdžerske godine su mogle prolaziti uz zaglušujuću glazbu Jirnija Hendrixa, The Doobie Brothers ili Bay City Rollersa (dobro, istina je da njih ne možete slušati glasno). Ja mogu mirne duše jamčiti da je jedan od roditelja vikao na nas "stišajte tu prokletu glazbu", a mi smo sebi obećavali da se nikada nećemo na taj način ponašati prema vlastitoj djeci. U to vrijeme smo svi bili duboko uvjereni da ćemo cijeli život slušati glazbu s decibelima od kojih zvoni u glavi. I što se dogodilo? Naposljetku smo stišali glazbu, ne zato što je to bila želja naših roditelja, nego je naprosto bila prebučna, a mi smo odrasli.  I vaša će djeca odrasti; način na koji se ponašaju u adolescentnoj dobi nije pokazatelj kakvi će biti kao odrasli (hura!).

Vjerojatno se pitate zašto svi moramo proći tih pet godina stresa. Često se govori da se tinejdžeri moraju svađati i ratovati sa svojim roditeljima na putu odrastanja. Možda jest tako, no zbog čega je potrebno da se u tom procesu život pretvori u krajnju mizeriju?

Posrijedi je bitka za nadzorom — roditelji ga imaju, a djeca ga žele. Upravo način na koji mi roditelji s time izlazimo na kraj učinit će razliku u ponašanju i zdravu razumu svakog od nas.

Postupanje roditelja s tinejdžerima u načelu spada u jednu od pet kategorija. Odabir one kojoj treba težiti nije vrhunska znanost.

Gnjevni roditelji

Ponašanje tinejdžera izaziva rastresenost kod roditelja pa pribjegavaju vikanju, zapovijedanju, držanju prodika i izjavama da su ih silno razočarali, da su pokvareni i sebični, te pitanjem što su Bogu skrivili da to zaslužuju.

Rezultat - Vikanje na tinejdžera ima samo jednu posljedicu - vikat će natrag na vas. Zapovijedanje će rezultirati prepirkom, lupanjem vratima, krajnjim prkosom i izlaskom iz kuće. Takvim roditeljima prijeti potpuni prekid komunikacije s adolescentom. A neprekidno izjavljivanje nekome — djetetu ili odrasloj osobi — kako su nikakvi, obično završava samoispunjenjem tih riječi.

Roditelji kao nadzorni organi

Takvi roditelji nikada ne dopuštaju tinejdžerima preuzimanje nadzora nad bilo kojim segmentom vlastita života. Opiru se i samoj pomisli da djeca preuzmu bilo kakvu odgovomost ili trpe posljedice za svoja djela.

Rezultat -  Takvi tinejdžeri odrastaju nesposobni za donošenje kakvih odluka ili za život posve neovisan o roditeljima. Budući da im nije dopušteno naučiti kako postoje posljedice za određene aktivnosti, neće nikada biti u stanju prihvatiti odgovomost za svoje ponašanje, te u odrasloj dobi postaju noćna mora za sve koji ih okružuju.

Roditelji koji napuštaju

Kada se tinejdžeri stanu odvajati od roditelja, takvi su roditelji više nego sretni u uvjerenju da je to kraj brigama. Tinejdžeri se ostaju koprcati bez potpore ili smjerenja. Smiju se sastajati s kim hoće, kada hoće, dolaziti i odlaziti uz malo ili potpuno bez nadzora.

Rezultat - Roditelji koji dižu ruke mogu prouzročiti poražavajuće posljedice. To zasigurno udvostručuje rizik da će tinejdžeri pušiti, piti ili uzimati drogu. Pomanjkanje roditeljske brige, ljubavi i potpore vodi u nasilje, depresiju, tjeskobe pa čak i probleme s mentalnim zdravljem.

Previše popustljivi roditelji

Ti roditelji nisu postavili dovoljno ograničenja dok su tinejdžeri bili mala djeca, pružajući im sve što su poželjeli osim pozitivne pažnje i discipline. I dalje trče za njima uvjereni da tinejdžeri imaju jedinu potrebu da ih roditelji razvoze i daju im novac, čemu udovoljavaju velikodušno.

Rezultat - Načinom na koji postupaju i razgovaraju s takvim roditeljima tinejdžeri pokazuju krajnje nepoštovanje. Takvim adolescentima je potrebna prava komunikacija s roditeljima, a ne otvorena čekovna knjižica.

Roditelji puni poštovanja

To su roditelji koji cijene svoju djecu slušajući ih, postavljajući granice, stvarajući kompromise, gradeći uzajamno povjerenje, pružajući potporu i ohrabrenje. Takvi adolescenti su stekli osjećaj odgovornosti, ali su naučili i da postoje posljedice njihovih djela.

Rezultat - Tinejdžeri koji su često povezani s jednim ili oba roditelja i osjećaju da im vjeruju, vole ih i podržavaju obično će imati izvrsne odnose s roditeljima. (Ustvari, ta je činjenica dokazana istraživanjem ponašanja tinejdžera). Ta će djeca smjeti eksperimentirati sa svojom novostečenom slobodom, razvijat će se i bujati u sigumosti i potpori.


Ima nekoliko temeljnih načela koje bi trebao upamtiti svaki roditelj tinejdžera:

• Sačuvajte hladnokrvnost. Ako je potrebno, nekoliko puta duboko udahnite prije nego što odgovorite na zahtjeve svojih tinejdžera. Iznad svega izbjegavajte vikanje.

• Ne dajte se uvući prepirke, naučite se na vrijeme ugristi za usnicu i radije se udaljite umjesto da inzistirate da je posljednja riječ uvijek vaša.

• Gdje god je to moguće, pribjegavajte pregovaranju i nagodbi izbjegavajući riječ "ne"; ako ju morate izgovoriti održite ju i nemojte se dati navući na promjenu mišljenja.

• Uvijek nastojte rasvijetliti problem navođenjem primjera umjesto da im kažete izravno.

• lzbjegavajte zlobne primjedbe.

• Zadržite smisao za humor, smijeh opušta napetost.

• Pokušajte preoblikovati pitanje: "Jesi li već napisao zadaću?" u blaže: "Kako napreduje tvoja zadaća?"

• Kad god je moguće, prepustite im odgovornost za vlastito ponašanje.

• Kažite im da vjerujete da će učiniti dobro.

• Pokušajte pokazati zanos i pozitivno mišljenje o njihovim prijateljima, promišljanjima i nadama.

• lzbjegavajte: "Rekla sam ti to" u bilo kojem obliku. To je samodopadno i bespotrebno; uostalom vi biste to i trebali bolje znati, vi ste roditelj.

• Upamtite da i dalje trebaju fizičke znakove vaše privrženosti, pripazite samo da to nikada ne pokažete pred njihovim prijateljima.

• Pokušajte suosjećati sa zbivanjima u njihovoj glavi.

• Izbjegavajte stalne svađe s partnerom u nazočnosti djece.

• Nemojte ih opterećivati svim svojim problemima.



Preuzeto iz: knjige "Da, molim. Svejedno! - Vodič za učenje tinejdžera dobrom ponašanju"
Autorica: Penny Palmano
 
 
 
 




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju