preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login
Facebook
 

 

Područna Škola Vidovci

Sat

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 5
2. 14.20 - 15.05 10
3. 15.15 - 16.00 15
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  


Tražilica
Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 5584918
Ovaj mjesec: 2058
Ovaj tjedan: 806
Danas: 7
Za djecu i roditelje

Obrazovanje

 

 

 

Kutak za roditelje

Roditelj, saveznik, pomagač, vođa i prijatelj

Suradnja roditelja i škole

  Koliko god vremena učitelji provodili s djecom u školi i što god radili da ih odgoje u duhu tolerancije, multikulturalnosti i cjeloživotnog učenja, presudnu ulogu u razvijanju dječjih vrijednosti ipak ima njihova obitelj - roditelji, skrbnici, bake i djedovi, oni s kojima su odrasli.

Ukorak s našom djecom

Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti tebamo biti partneri i primjerom pokazati što je to timski rad i što nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava.

Roditeljski sastanci

uistinu su dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i surađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novoga nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da ju i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo.

Individualni sastanci

- prigoda su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka, jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru suradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama.

Partneri i prijatelji

Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Skrbimo o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija, zabava, maskenbala. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema suradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca.
Surađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima.
Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina obitelji, aktivno i suradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu), trebali bi uskočiti u naš vlak ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih postaja i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.

autor: Ivana Marinić, prof.

RAZNI MATERIJAL - stisni sliku i aktiviraj dokument                                                                                            

 

Kako uspješnije učiti

Škola za roditelje

Sigurnost djece na internetu

Želim zdravo rasti

Mediji kao sredstvo odgoja i sredstvo zlostavljanja

Kako postati bolji učenik - roditeljska podrška

Disciplina s ljubavlju

Priprema djece za školu

Kalendar zdravlja 2012.- obitelj

Zdrav sam tako mi treba

-vodič za mlade

-vodič za roditelje

 

Poticanje kreativnosti kod djece

Dogovaranje i pregovaranje u obitelji

Obitelj najjače sredstvo u borbi protiv ovisnosti

PISMO 1.

PISMO 2.

ZANIMLJIVI ČLANCI ... sigurno ima nešto i za vas...smiley

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kako reagirati na dječje laži
Autor: Administrator , 2. 2. 2012.

Kad roditelji otkriju da im dijete laže kod njih se javljaju različite emocije:  nevjerica, ljutnja, zabrinutost, zbunjenost. Nema roditelja koji nije svoje dijete ulovio u laži. Sitne laži počinju oko treće godine. Od samog početka potrebno je usaditi sjeme pravih vrijednosti u našu djecu. Treba im objasniti razlike između dobrog i lošeg, između prihvatljivog i neprihvatljivog.


          Dječje su laži najčešće beznačajne i sitne, što ne znači da na njih ne treba reagirati. Ako ne reagiramo, dijete može steći naviku laganja, a može i vjerovati da su te laži istina. Naime, mala djeca ne znaju da lažu dok im to mi ne kažemo. Ne mogu razlikovati maštu od stvarnosti. Za njih je sve stvarno. Djeca imaju bogatu maštu, izmišljaju ili preuveličavaju stvarne događaje. Izmišljaju priče u koje vjeruju i ne rade to s lošim namjerama. Najčešće izražavaju ono što bi željeli da se dogodi ili bi željeli da se nije dogodilo. Mi smo tu da im objasnimo razliku između onog što je u njihovoj glavi i stvarnosti. Roditelji mogu saslušati dijete i ne komentirati izmišljenu priču ili reagirati tako da u priču unesu realnost. Npr., ako dijete kaže da je napravilo nešto što je nemoguće, roditelj mu može reći «Ti bi želio da možeš…».  Ako dijete npr. kaže drugom djetetu da je dobilo psa, što nije istina, možemo reći «Ne, nismo nabavili psa, ti bi samo želio da imamo psa». Iako djeca ne znaju da je laganje nešto loše, potrebno je iskoristiti svaku situaciju kada dijete govori neistinu da ga učimo važnosti govorenja istine.



         U predškolskoj dobi dijete polako razvija sposobnost razlikovanja istine od laži, te počinju pokušaji manipulacije okolinom pomoću neistina. Te pokušaje ne smijemo ignorirati već razgovarati s djetetom i pokazati im da se i bez laži mogu naći rješenja za sve situacije. Djeca lažu zbog različitih razloga: da bi izbjegla kaznu, izazvala pažnju, postigla neki cilj, prikazala se jačima ili boljima, impresionirala druge. Ako smo u dijete usadili osjećaj za dobro i loše, imat će snage suočiti se s teškim situacijama. Dijete koje se želi prikazati boljim, jačim, hrabrijim, nema samopouzdanja. Roditelji su ti koji trebaju poticati razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a kada do toga dođe, laži će nestati. Najviše lažu zlostavljana i zanemarena djeca – zbog straha od kažnjavanja ili da bi “uljepšala” svijet u kojem žive i lakše se nosila s ružnom stvarnošću te, ako su zanemarena, da bi dobila pažnju za kojom čeznu. Neka djeca lažu jer se boje da neće udovoljiti očekivanjima roditelja, boje se da ih ne razočaraju. Prestrogi i prezahtjevni roditelji ne trebaju se čuditi što dijete u strahu od kazne ili kritike pribjegava lažima.  Lagati djeca uče i od svojih roditelja. Npr. kada roditelj traži od djeteta da se javi na telefon i kaže da nije kod kuće. Dijete tada zaključuje da je u redu lagati. Da bi se mogli boriti protiv dječjeg laganja, važno je nastojati razumjeti zašto dijete laže. Čim otkrijemo uzrok lakše ćemo otkloniti nepoželjno ponašanje.



Kad roditelj uhvati dijete u laži treba izbjeći optuživanje i prijetnje već mirno s djetetom razgovarati i poticati ga na iskrenost. Ako je lagalo da bi postiglo neki cilj, tj. ostvarilo neku dobit važno je da se to ne dogodi jer time potkrepljujemo djetetovo laganje i velika je vjerojatnost da će se laganje ponoviti. Dječje laži znaju biti simpatične, ali ne smijemo dozvoliti da nam se svide, da im se smijemo i prepričavamo ih kao anegdote jer time odobravamo laganje i potičemo dijete da to i dalje čini. Potrebno je zajedno s djetetom postaviti pravila i odrediti posljedice kršenja tih pravila. Iskrenost treba pohvaliti. Kazna bi uvijek trebala biti manja ako dijete prizna pogrešku. Dijete se ne smije osramoćivati zbog laganja, treba izbjegavati slanje poruke da je dijete loše zato što laže. Dijete koje je etiketirano, ponašat će se u skladu s etiketom koju smo mu pripisali. Ako mu govorimo «Ti si pravi lažljivac», ponašat će se u skladu s našim mišljenjem o njemu.

Laganje treba prihvatiti kao dio odrastanja, ali reagirati na svaku neistinu i usmjeravati dijete na istinu. Ne zaboravimo da djeca uče od svojih roditelja. Roditelji koji lažu svojoj djeci te govore neistine u njihovoj prisutnosti, uče dijete da je laganje prihvatljivo.
       


mr. sc. Vesna Ivasović, psiholog
objavljeno u časopisu «Mamino sunce»

 



Izvor: dječje laži


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju