Tema radionice bila je empatija. Učenici su prvo dobili papiriće s različitim pitanjima te su redom odgovarali: npr. Što bi pitali svog najdražeg glumca, gdje bi putovali i zašto, na koga su ponosni u životu... Uslijedio je razgovor o tome znaju li što je to empatija i jesu li kada čuli izraz „obuj moje cipele“. Određeni učenici dobili su kutiju u kojoj su bile nečije cipele. Na unutrašnjoj strani poklopca bila je ispričana priča osobe čije su cipele bile, a učenici su nakon čitanja priče trebali prikazati empatiju prema toj osobi i njezinoj situaciji prema smjernicama koje su dobili: što bi rekli toj osobi, kako bi ju utješili. Učenici su pokazali veliku zainteresiranost tijekom radionice, kao i veliku empatiju. Bilo je vrlo emotivno te su se kod nekih učenika pojavile i suze.

Učenici su naučili da ne smiju osuđivati druge već se postaviti u položaj tih osoba, tj. „obuti njihove cipele“ kako bi razumjeli njihove osjećaje i ponašanje.