Rano ujutro zaputili smo se u Krapinu. Naše prvo odredište bio je Muzej krapinskih neandertalaca koji je zaokupio svu pozornost naših učenika. Jedinstven način prezentacije teme i sam pojam neandertalci pobudili su znatiželju pa su učenici muzejske vodiče zasipali pitanjima. Postav Muzeja postavljen je kao vremeplov kroz povijest Svemira, Zemlje, čovjeka sve do današnjih dana, s posebnim naglaskom na vrijeme neandertalaca.  Budući da je Muzej smješten nedaleko nalazišta krapinskih neandertalaca Hušnjakovo, nezaobilazan je bio obilazak mjesta na kojemu je davne 1899. godine Dragutin Gorjanović-Kramberger pronašao njihove ostatke.

Nakon Krapine zaputili smo se u Lužnicu, prigradsko naselje Zaprešića. Naš je cilj bio barokni dvorac Lužnica sagrađen u 18. stoljeću.  Dvorac je danas u vlasništvu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, a u prostorijama dvorca djeluje Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor koji vode časne sestre. Dočekala nas je naša draga časna Tea. Nakon ručka i kratkog odmora u prekrasnom okolišu dvorca prionuli smo na posao. Podijeljeni u sedam skupina učenici su dobili različite istraživačke zadatke. Morali su istražiti unutrašnjost dvorca, ali i njegov okoliš. Tako je jedna skupina morala izmjeriti dvorac i prikazati ga u metrima i centimetrima.  Drugi su pak morali istražiti povijest dvorca, treći su se pozabavili likovima koje su pronašli na dvorskim portretima, a četvrti ulogu časnih sestara u upravljanju dvorcem. Tri su se skupine bavile biljnim svijetom Lužnice: istraživali su biljni svijet i drveće dvorca, dok je jedna skupina istražila biljne motive u samoj arhitekturi dvorca. Sve istraženo i naučeno učenici su prezentirali  jedni drugima kako bi svi naučili što više o ovom jedinstvenom, poviješću bogatom mjestu. 

Kraj našega posjeta Lužnici zaokružili smo zajedničkim fotografiranjem ispred dvorca. Obogaćeni novim spoznajama stečenima u Muzeju neandertalaca i dvorcu Lužnica, ali na prvom mjestu sretni zbog ponovnog susreta sa sestrom Teom, vratili smo se u naš grad.