Ponovno smo se družili s Bogom i jedni s drugima planinareći Požeškom gorom. Pomolili smo se i krenuli ispred naše Škole u 13:30 i preko stuba spustili se prema Gradskoj tržnici te usput "pokupili" još 2 člana naše ekipe. Tako nas je ukupno bilo 18! I baš nam je bilo super.

Ovaj put nismo ništa posebno učili već jednostavno šetali, molili, smijali se, razgovarali, imali smo čak i usnog harmonikaša...U tri riječi sažeto: DRUŽILI SMO SE!

Kroz Kalvariju smo došli do fra Lukinog zvona i tu smo se malo odmorili. Dalje smo nastavili do hrvatske zastave. Ovaj put je prilaz do zastave bio otvoren pa smo mogli slobodno ući. Tu smo malo odmorili i krenuli dalje. Naša sljedeća postaja bila je kapelica sv. Jelene Križarice.

Konačno odredište bio nam je Domovinski križ na Sokolovcu. Tamo smo se najduže zadržali. Čak je "pala" i nogometna utakmica.

Oko 16:30 ponovno smo se molitvom obratili Bogu i zahvalili Mu na ovom predivnom popodnevu i ovako lijepom vremenu te polako krenuli kući. Pred Školu smo ovaj put malo zakasnili te stigli oko 17:10.

Iako su mnogi bili sumnjičavi oko današnjeg planinarenja zbog moguće kiše, a i zbog magle koja je prekrivala cijelu Požešku dolinu, mi se nismo dali. Naravno, za svoju ustrajnost i vjeru u snagu molitve upravo kod Domovinskog križa primili smo svoju nagradu! Bili smo počašćeni predivnim zalaskom sunca.

Bogu hvala, sve je dobro prošlo i preporučamo se i za idući put!