Subota, rano jutro u 9 sati (naravno, subotom se ustaje tek u 10 sati), vesela i spremna, torbi punih sendviča i dobre volje, skupina planinara i novinara 2. c, 4. c, 5. a, 7. b i 7. c razreda pod budnim očima učitelja: Barice Matijević, Josipe Valentić, Nevena Markovića i Klaudije Gašpar krenula je put velikog slavonskog gorja Papuk.

Autobusom od Vidovaca preko Požege i do Velike vozili smo se i radoznalo gledali kroz prozore autobusa sve do spomenika poginulim braniteljima gdje smo izašli. Svoj put počeli smo molitvom za 11 branitelja koji su poginuli upavši u zasjedu neprijateljske vojske.

Put smo nastavili pored Anđine kolibe označenom planinarskom stazom.

Staza vodi do planinarske kuće „Jezerce“ na Nevoljašu. E, tu smo se zasluženo okrijepili i tako olakšali naše torbe.

Otišli smo do Vidikovca. Naravno, popeli smo se i dobro pogledali okolicu. Morate jednostavno sami pogledati - kakva čarolija pogleda.

Spustili smo se do kraja skijaške staze, opet malo odmarali i zabavljali se gađenjem lukom i strijelom.

Nastavili smo put i došli do Instituta šumarskog fakulteta.

Mnogi nisu mogli odoljeti čaroliji prelijepog potoka. Neki su i onim poznatim  „bućnuh skokom“, naravno u odjeći, isprobali gorsku vodu. Bez brige, bilo je i onih koji su samo ugazili do koljena. Čarobne planinarske torbe imale su i rezervne odjeće pa čak i čarape.

Cestom uz rijeku Duboćanku došli smo do autobusa.

Opijeni svježim zrakom, očarani bojama jeseni i pjevom ptica pomalo umorni sjeli smo u autobus i tako: Velika – Požega – Vidovci – vratismo se kući .

A da je sve tako bilo vidjela i zapisala: Rebeka Ana Krabica, 4. c, Novinarska skupina

Fotografije:

Luka Ivančič, 4. c

Marko Letinić, 4. c

Novinarska skupina