Ona nam je kroz svoje kratko izlaganje pokušala prikazati život na Salomonskim otocima gdje je i sama živjela godinu dana i kamo se namjerava ubrzo vratiti.  Posebno zanimljivo bilo je slušati kako djeca tamo žive bez računala, mobitela, igrica, ali su zato željna škole i znanja, iako moraju do škole ponekad pješačiti i do 13 km. Također smo imali priliku vidjeti kako su, iako siromašni, jako sretni i sve znaju dijeliti međusobno.

Kad slušamo i gledamo ovakve primjere iz konkretnog života, možemo samo zaključiti da, iako u vrijeme današnje krize nitko nema mnogo, ipak imamo više nego oni. Zato znajmo biti zahvalni na svemu što imamo jer netko nema ništa, a opet zna i za ono malo biti neizmjerno zahvalan. I neka nam srce nikad ne bude toliko zatvoreno da ne znamo ono što imamo podijeliti s onim tko nema ništa.Tako ćemo nekoga razveseliti, a onda će i naša radost postati veća. Stoga budimo i mi mali misionari i činimo dobro drugima!