Stoga je u našoj školi 11. listopada u 9 sati održana konferencija za novinare na koju su pozvani bivši ravnatelj ove škole gospodin Zlatko Jakobović , Erikovi sponzori, Erikov otac, Erikov trener gospodin Ivica Samarđić, Erikov djed koji je Erika naučio igrati šah, Erikova baka te mediji.

Erik je stekao pravo sudjelovanja na svjetskom ili europskom prvenstvu prošle godine kada je na državnom prvenstvu do 7. godina osvojio prvo mjesto. Budući da se svjetsko prvenstvo održava u UAE, Erikovi roditelji su se odlučili za Europsko prvenstvo jer je Budva povoljnija i bliža. Erik se za Budvu pripremao godinu dana, odlazeći tri put tjedno u Gradski šah klub Požegu na treninge, a zadnja dva mjeseca je trenirao čak dva puta dnevno. U dopodnevnim terminima je trenirao u klubu sa trenerom gospodinom Zoranom Briškijem, igrajući tamo i sa požeškim veteranima šah kluba što je također bilo jako korisno za Erika u prevladavanju treme. U poslijepodnim satima je radio sa gospodinom Ivicom Samarđićem. Budući da je za igranje šaha potrebna ne samo volja i znanje, nego i jako dobra psihička priprema, Erikov trening sa gospodinom Samarđićem je trajao i po tri sata. Iako je Eriku bilo naporno izdržati dva puta dnevno taj ritam, uspio je. U Budvi se pokazalo da je partije pobjeđivao ili remizirao upravo stoga što je bio psihički pripremljen za svoje protivnike.

U Budvi se igralo po švicarskom sustavu natjecanja u devet kola u kojima se protivniku ne smije nuditi remi dok crni igrač ne odigra 40 poteza. Svaki dan se igrala jedna partija koja je počinjala u 16 sati, a završavala između 19 i 19.30.

Osim osobnog trenera gospodina Samarđića sa Erikom i cijelom šahovskom reprezentacijom u Budvi su bili  i hrvatski velemajstori Goran Dizdar, Vjekoslav Živković i Saša Martinović. Oni su sa igračima nakon odigrane partije analizirali i ukazivali što se moglo bolje odigrati i gdje su propusti.

U slobodno vrijeme se Erik družio sa šahistima hrvatske reprezentacije koji su igrali u različitim dobnim skupinama od 8 do 18 godina. Igrali su nogomet,  kupali se,  razgledavali Budvu, išli u kino, a u večernjim satima su igrali i stolni nogomet.

Eriku se najviše svidio let zrakoplovom od Zagreba do Dubrovnika jer do sada nije nikada letio. Rekao je da mu je u Budvi bilo odlično, da je stekao puno novih prijatelja i da mu nije žao što se cijelo ljeto pripremao jer se trud isplatio.

Obitelj Hajpek se posebno zahvaljuje bivšem ravnatelju ove škole gospodinu Zlatku Jakoboviću koji im je pomogao pronaći sponzore te se još jednom zahvaljuju i svim sponzorima koji su pomogli da s Erikom na prvenstvo odu Erikov otac i trener Samarđić kao Erikova pratnja.

To su sljedeći sponzori: