Živimo u vremenu u kojem je računalo sastavni dio života. Igranje računalnih igara postalo je popularan način provođenja slobodnog vremena za djecu, adolescente i odrasle. Sada se već igranje računalnih igrica smatra važnom fazom u razvoju djece i adolescenta. Stoga je važno uklopiti vrijeme koje dijete provodi za računalom u dnevni ili tjedni životni ritam.

Nema jedinstvenoga recepta kada je odgoj djece u pitanju pa tako i kada je riječ o vremenu koje dijete provedi za računalom. Možemo kao generalno pravilo uzeti da što je dijete manje to roditelj ima veću odgovornost za postavljanje granica na vrijeme koje će njegovo dijete provesti za računalom. Roditelji predstavljaju glavne modele svojoj djeci i važno je osvijestiti da djeca kopiraju naše ponašanje.

Ako mi provodimo jako puno slobodnog vremena za računalom teško možemo očekivati da će djeca poštivati vremenske granice koje njima postavimo. Dok su djeca još predškolskog i ranog školskog uzrasta bilo bi dobro da roditelji organiziraju i provode vrijeme s djetetom na računalu. Na taj način roditelj kontrolira sadržaj kojem dijete pristupa i samim time predstavlja model kako se treba ponašati tijekom korištenja kompjutera.

Kako djeca odrastaju važno im je prepuštati odgovornost za vrijeme provedeno za računalom. Mladi u završnim razredima osnovne školi već bi trebali imati razvijen osjećaj kontrole za vrijeme koje provode igrajući se na računalu. Prema nekim istraživanjima smatra se da su djeca koja provode više od pet sati dnevno na računalu u velikoj opasnosti da razviju ovisnost ili su već razvila ovisnost o računalima.

Igranje računalnih igara može pomoći djeci da usvoje različite vještine koje im poslije u životu mogu biti korisne. Pokazalo se kako igranje računalnih igrica poboljšava okulomotorne vještine, spacijalne sposobnosti i maštu. Pronađeno je da pozitivno utječu i na mogućnost vizualizacije različitih oblika, poboljšavaju rezultate u matematici, a posebno u području geometrije. Osim pozitivnog utjecaja utvrđeni su i neki negativni aspekti igranja računalnih igrica.

Igranje računalnih igrica do sada je dovedeno u vezu s opsesivnim i ovisničkim ponašanjem, nekim simptomima nasilja, promjenama u ličnosti, emocionalnom zatupljenošću, hiperaktivnošću, problemima u učenju i slično. Važno je ipak kritički promatrati dobivene rezultate istraživanja jer se ne zna utječe li npr. igranje računalnih igrica na lošije učenje ili su djeca koja imaju problema s učenjem sklonija provoditi puno vremena igrajući računalne igrice. Na taj način kompenziraju nedostatke iz stvarnog života s uspjehom u virtualnoj stvarnosti.

Predugo sjedenje za računalom, smanjeno spavanje i smanjena fizička aktivnost dovode do kronične pospanosti, poremećaja koncentracije, a učestala je i pojava depresije. Što su djeca mlađa to sadržaj igrica više utječe na njihovo ponašanje.

Video igrice nasilnog sadržaja samo su jedan od mogućih uzroka agresivnog ponašanja djece. Što djeca više vremena provode igrajući video igrice to one imaju veći utjecaj na njihovo ponašanje. Isto tako što su djeca mlađa to je utjecaj video/računalnih igrica na njihovo ponašanje veći. Ono što se može primijetiti da djeca koja igraju nasilne igrice, osim što se ponašaju agresivnije, postaju i tolerantnija prema agresiji, a djeca koja se ponašaju agresivno mnogo češće će i birati igrati igrice agresivnog sadržaja.

No, važno je naglasiti da na razvoj agresivnog ponašanja djece u velikoj mjeri utječu roditelji i cijela obiteljska dinamika. Dijete može imitirati agresivno ponašanje iz video igrice, no hoće li se to ponašanje kod njega zadržati uvelike ovisi o reakciji roditelja. Važno je da roditelji na agresivno ponašanje ne reagiraju agresijom. Kada govorimo o mlađoj djeci potrebno je da se roditelji upoznaju sa sadržajem svih igrica koje dijete igra da mogu zajedno komentirati viđeno.

Djecu ne možemo zaštiti od svijeta u kojemu živimo pa ni od izloženosti nasilju i agresiji. No, kao roditelji možemo izraziti svoje mišljenje o viđenome i reći npr. "u našoj obitelji nije dopušteno takvo ponašanje". Roditelji imaju najveći utjecaj na svoju djecu (u predškolskom i ranom školskom razdoblju) i potrebno je da kroz razgovor što više izražavaju svoje stavove i vrijednosti.

Kako djeca sve više koriste računala i Internet u svakodnevnom životu, stručnjaci su sve više svjesni negativnog utjecaja kojeg imaju na ponašanje mladih. Danas se već govori o ovisnosti o računalu. Ovisni mogu postati o igranju računalnih igrica, o korištenju društvenih mreža, kompulzivnom provjeravanju maila, surfanju (stalnom traženju novih informacija) i kod adolescenata možemo govoriti o ovisnosti o internetskoj pornografiji.

Kao i svaki drugi poremećaj, ovisnost o računalu prepoznajemo kad dijete promijeni ustaljene navike i počne zanemarivati svoje svakodnevne obaveze. Potrebno je obratiti pažnju na djecu koja sve više vremena provode za računalom, sve manje izlaze van igrati se s prijateljima, zanemaruju osobnu higijenu, sve češće su dekoncentrirana i sve rjeđe sudjeluju u obiteljskim aktivnostima. Primjetno im slabi školski uspjeh.

Pokazalo se da se prvo primijeti socijalno povlačenje i svojevrsna emocionalna tupost. Predugo provođenje vremena za kompjuterom dovodi do gubljenja interesa za stvari koje se događaju u stvarnom životu, dok se čitav društveni i emocionalni život i dalje odvija u virtualnom svijetu. Često dugo u noć ostaju budna kako bi igrali igrice što se održava na njihove dnevne aktivnosti. Nakon svih roditeljskih upozorenja i vlastitog osvještavanja da imaju problem i dalje ne mogu kontrolirati vrijeme koje provode za računalom.

Rezultati pokazuju da su, slično kao i kod drugih ovisnosti, osobe koje više vremena provode uz kompjutorske igrice introvertirane, anksiozne i imaju nisko samopouzdanje. Što je dijete manje socijalizirano veća je vjerojatnost da će kompenzirati manjak druženja kroz igranje računalnih igrica, posebno onih koje omogućavaju online interakciju s drugim igračima.

Najvažnije je napraviti ispravne prve korake već u predškolskom razdoblju. Potrebno je da dijete shvati da je računalo samo jedan od mogućih oblika zabave i da se koristi u mnoge druge svrhe. Kako bi to postigli potrebno je djetetu omogućiti što više vremena provedenog u druženju s vršnjacima i obitelji. Poticati ga nabavljenje sportom i različitim umjetničkim aktivnostima. Što dijete doživljava više uspjeha, uzbuđenja i zadovoljstva u stvarnom životu, imat će manju potrebu kompenzirati sve navedeno kroz računalne i video igrice.

Roditelji koji primijete da im djeca provode previše vremena igrajući igrice i smatraju da ih to ometa u svakodnevnom funkcioniranju trebaju ozbiljno razgovarati sa svojim djetetom. Reći što ih zabrinjava u djetetovom ponašanju i zašto. Ako razgovor unutar obitelji ne dovede do promjena u ponašanju djeteta roditelji se mogu obratiti za pomoć stručnjacima. Prvi kome se roditelji mogu obratiti su školski psiholozi koji im mogu pomoći svojim savjetima i uputiti ih nekom drugom stručnjaku, ako je potrebno.

Izvor:http://www.klokanica.hr