preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6102057
Ovaj mjesec: 6483
Ovaj tjedan: 833
Danas: 3

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kako kod učenika razvijati toleranciju?
Autor: Administrator , 14. 1. 2015.

   Riječi Hellen Keller da je najviša razina obrazovanja upravo tolerancija poslužit će kao podsjetnik na jednu od ključnih uloga koju škola ima – poučavanje i razvoj tolerancije.
   Uz pružanje različitih znanja učenicima, škola ima zadatak i socijalizirati učenike, omogućiti im usvajanje normi i pravih vrijednosti koje su značajne za određenu društvenu zajednicu. Utjecaj globalizacije doveo je do multietničkih društava i sve veće raznolikosti te je pred školom sve veći izazov – razvoj tolerancije.
 
Što je tolerancija?

Riječ tolerancija dolazi od latinskog glagola tolerare što znači „trpjeti“, „podnositi“. U socijalnom smislu, tolerancija označava stav prema nekome ili nečemu ili način postupanja s ljudima, idejama ili stvarima, koji u najmanju ruku dopušta ravnopravno postojanje tih ljudi, ideja ili stvari.

Zanimljivo je da i kod životinja koje žive u nekom obliku zajednice postoji određena vrsta tolerancije zbog koristi od zajedničkog djelovanja članova te zajednice. U životinjskom svijetu, hendikepirane jedinke nisu izbačene ili napuštene, već se prema njima postupa s više pažnje i tolerancije, što vjerojatno proizlazi iz suosjećanja sa životinjom koja je bolesna ili u nekoj nevolji.

S obzirom na to da tolerantan odnos pogoduje preživljavanju obje jedinke, smatra se da ljudska vrsta ima ugrađenu dispoziciju za tolerantno i netolerantno ponašanje. Nitko se ne rađa kao tolerantan ili netolerantan. Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči.

Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi).

Poznavanje nečije kulture, vrijednosti i navika pospješuje tolerantno ponašanje, jer ono što je u određenoj kulturi prihvaćeno, možda u drugoj nije. Iz tog razloga važno je poučavati djecu od najranije dobi o primjerenim oblicima ponašanja, drugim kulturama i narodima kako bi se razvilo tolerantno ponašanje.

OBRAZOVANJEM DO TOLERANCIJE

U razvijenim i civiliziranim društvima tolerira se i cijeni različitost među ljudima. Tolerancija prema različitostima podrazumijeva prihvaćanje drugih takvih kakvi jesu, zajedno  sa svim njihovim manama i vrlinama. Ako društvo teži takvim oblicima ponašanja i njegovanju vrednota, onda je važno poučavati djecu od najranije dobi.

Istraživanje Cvitković, Žic Ralić, Wagner Jakob i Lisak (2012) pokazalo je da su učenici koji su bili uključeni u program usmjeren na prihvaćanje različitosti bili tolerantniji prema ponašanju drugih učenika te su bili zadovoljniji druženjem u školi, za razliku od učenika koji nisu pohađali taj program.

Budući da djeca uče promatrajući osobe iz svoje okoline i na taj način usvajaju određene obrasce ponašanja, važno je od najranije dobi biti dobar primjer djeci. Prije polaska u školu, dijete uči od roditelja koji utječu na njega jer su mu uzor. Također, dijete uči i iz svoje okoline. Ako samo na jednom jedinom polju naiđe na primjer nesnošljivosti, egoizma i nerazumijevanja, ono će takvo stajalište zauzeti i u drugim područjima društvenoga života.

Polaskom u školu, važno je razvijati i poticati poštivanje drugog. To se najbolje ostvaruje poticanjem prijateljske atmosfere u razredu, za što su zaduženi razrednici. Učitelji podnose različita ponašanja učenika u razredu te uglavnom često primjećuju prihvatljiva, odnosno neprihvatljiva ponašanja koja se događaju među učenicima.

Korisno je učenicima na pojednostavljen način pojasniti pojam različitosti. Na primjer, učenicima se kroz igru ili radionice može objasniti kako je svatko od njih različit (netko ima smeđu, a netko crnu kosu; netko ima plave, a netko smeđe oči, itd.) te ih pitati je li netko bolji zbog toga što ima smeđu kosu od drugih koji je nemaju itd. Također, usvajanje pojma različitosti može se primijeniti i na školsku okolinu, gdje nastavnici mogu učenike pitati je li neka zgrada ili kuća ljepša ili bolja od druge zbog visine ili boje te što bi bilo da su sve iste.

Uz navedene primjere, pojam različitosti može se poučavati i na igračkama kojima se svatko od učenika igra, broju braće i sestara i drugo. Nadalje, korisne vježbe su i vježbe poput duge sličnosti i razlika, kada učenik treba napisati po čemu je sličan i različit od svojih prijatelja, brata, sestre i drugih, kao i igre koje uključuju vježbe u kojima učenik navodi što voli kod sebe te što mu se sviđa kod njegovog susjeda iz klupe. Nakon što učenici usvoje pojam različitosti, korisno je raditi na prihvaćanju tih različitosti.

Korisne vježbe su: Vidimo li isto? – učenicima se pokazuju dvosmislene slike (vaza – lica, zec – patka), nakon što svi kažu što su vidjeli, raspravlja se o različitim pogledima na isto,

Mentalna mapa – učenici se podijele u manje skupine, svaka skupina treba nacrtati mapu područja unutar kilometra oko učionice u kojoj se nalaze, kasnije se mape skupina poslažu jedna do druge te se razgovara o razlikama,

Osobne naočale – svaki učenik nacrta naočale na papiru i unutar leća treba napisati što sve utječe na njegovo viđenje stvari i ljudi oko njega,

Igra pozdrava – učenicima se na kartončiće ispišu različiti pozdravi te se u igri koriste različiti oblici pozdravljanja u krajevima koje poznaju, u drugim zemljama, drugim zanimanja i dr., učenici se kreću učionicom i onoga koga sretnu pozdrave na način koji je zadan na papiriću; zadatak je naći onoga koji se pozdravlja na isti način, ali bez razgovora.

Učitelji imaju slobodu biti kreativni, ali je važno da procijene što je djeci jednostavno za shvatiti. Važno je naglašavati da je ljepota u različitostima te da bi im bilo dosadno u razredu da su svi isti. Djecu bi trebalo poučiti da izrugivanje drugima zbog različitosti nije primjereno te da time drugoj djeci nanose bol (prethodni članak Različitosti nas ujedinjuju – STOP zadirkivanju i ismijavanju). S dobi, važno je naglašavati da svatko od njih ima različite sposobnosti te da ako je netko deblji i sporije trči, ne znači da je loša osoba, već da možda voli neke druge aktivnosti zbog različitih sposobnosti i interesa.

Za smanjivanje i uklanjanje predrasuda i stereotipa korisna je vježba Pucanje balona – učenicima se na jednoj strani ploče napiše pojam žena, na drugoj muškarac te ih se pita za razlike. Nakon što navedu određene razlike (stereotipe), pita ih se da unutar grupe rasprave o tome, je li opravdano itd. Kada zajednički rasprave o napisanom i kada uvide da određene tvrdnje ne stoje, mogu probušiti balon koji je predstavljao određeni stereotip, što je simboličan način da su se riješili tog uvjerenja.

Djeca vole učiti kroz igru pa su im igre poput navedene jako zanimljive. Za poticanje empatije s iskustvom odbacivanja, korisna je vježba Odbačeni – ovisno o broju učenika u razredu, potrebno je učenike podijeliti u skupine po bojama, bitno je da se odrede četiri boje i da bude isti broj učenika u skupini, a samo jedan učenik dobije crni papirić. Učenicima se da uputa da ne smiju razgovorati niti odavati boje jedni drugima. Nakon toga, nalijepe im se papirići tako da ne vide svoju boju prije igre.

Zadatak je da se okupe u skupinu s istom bojom papirića ili da se nađu u jednoj od četiri skupine te se može promatrati koja će skupina prihvatiti „crnog“ učenika. Cilj je da učenici neverbalno komuniciraju te da na simboličan način „iskuse odbacivanje“. Kasnije se učenike pita kako su se osjećali kada su se sreli s učenikom koji je imao istu boju, zatim različitu boju, kako se osjećao učenik s crnim papirićem. Korisno je pitati što se događa kada dođe novi učenik u razred, u nogometni klub i drugo te postoje li osobe koje su odbačene, kako se osjećaju, što se može učiniti da ih se prihvati.

Za usvajanje pojma jedinstvenosti, važno je da učenici usvoje kako se razlikuju po vidljivim i nevidljivim obilježjima i obrascima ponašanja. Vježba Jedinstveno biće vrlo je korisna – Na ploči ili hamer papiru može se napraviti obris čovjeka ili povući dvije crte kako bi se odvojilo glavu i vrat od torza te torzo od nogu. Učenici mogu zajednički crtati osobu ili se svakom učeniku mogu podijeliti 3 papira u obliku kruga. Na jednom crtaju glavu, na drugom torzo, a na trećem noge te svoje jedinstveno biće lijepe na biće nacrtano na ploči ili hamer papiru.

Svaki učenik dobije zadatak napisati svoje ime, karakteristike svog jedinstvenog bića te ime bića. Kasnije ih se sve pita zašto bi se željeli susresti s tim jedinstvenim bićem. Nakon što svaki učenik iznese svoje razmišljanje, učenicima se govori da nečiji izgled nema veze s onime kakva osoba uistinu jest te da svatko od njih ima jedinstvene sposobnosti i talente. Obično se ljudi druže s osobama s kojima su slični te je važno poučavati učenike da sami biraju prijatelje, ali da trebaju poštivati druge. Možda im netko iz razreda ne odgovara, ali tog učenika trebaju poštivati kao osobu koja s njima dijeli isti razred, pohađa istu školu, živi u istom gradu ili selu.

Kada je riječ o poštivanju drugih, dobra je vježba da učenici navode primjere ponašanja koje primjećuju kod drugih, a odnose se na poštivanje. Korisno je pitati koja navedena ponašanja i sami primjenjuju, a koja bi htjeli usvojiti.

Učenici koji u razredu imaju učenika sa smetnjama u razvoju puno su brižniji, skloniji su pomaganju i empatiji, boljem razumijevanju i tolerantniji su prema različitosti. To im je ujedno dobra „vježba“ za budući profesionalni i privatni život, kao i sprječavanje jednoumlja i proširenje vidika. Što se učenici više susreću s drugim ljudima i raznovrsnijim običajima, to je veći iskustveni dobitak, a mišljenje raznovrsnije. Uz odgajatelje i učitelje, i na roditeljima je da potiču na prihvaćanje različitosti.

Umjesto zaključka, citat koji potiče na tolerantno ponašanje:

„Ako čovjek ne drži korak sa svojim suputnicima, možda je tome tako zato što on čuje drugog bubnjara. Pustite ga da korača u skladu s glazbom koju on čuje.“ Henry David Thoreau

Korisni linkovi za ideje u poticanju tolerancije:

http://www.educationworld.com/a

http://issuu.com/nakladaslap/docs/

Preuzeto s portala http://www.istrazime.com





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju