preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6101973
Ovaj mjesec: 6399
Ovaj tjedan: 749
Danas: 77

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
„Pisanje je terapija“
Autor: Administrator , 2. 5. 2014.

Osim što je terapija, pisanjem se oslobađamo frustracija. Djeca bi poeziju trebala čitati češće  jer će postati osjetljivija i više razmišljati o detaljima – samo su neka zanimljiva razmišljanja koja nam je iznijela književnica Lana Derkač.


 
Još jedan u nizu događaja koji se ostvaruju u okviru aktualnog projekta „Požega – grad kulture“, koji organizira Osnovna škola Antuna Kanižlića, bio je i književni susret s požeškom, ali i hrvatski priznatom književnicom Lanom Derkač. Ugostivši ju 30. travnja u školskoj knjižnici, Kanižlićevci su s velikim interesom slušali njene stihove i dijelove proznih uradaka. Autorica sedamnaest knjiga, u koje se ubrajaju zbirke pjesama, priče, roman i dramski tekstovi, postala je poznata čak i svjetskoj javnosti. Putovanja su joj je velika strast što se moglo i vidjeti iz prezentacije fotografija s njenih brojnih putovanja koja nisu imali samo turistički karakter, već i onaj „radni“. Posebno je bilo dojmljivo slušati o Festivalu poezije u Nikaragvi na kojem je interpretirala svoje stihove. Komentirajući vrlo slab interes izdavača za poeziju, iznenadila je činjenicom da se poezija iznimno cijeni u Latinskoj Americi, a spomenuti Festival poezije okuplja mnoge poznate pjesnike s čijim se stihovima domaćini tih dana jednostavno sjedinjavaju.
 
 
Svoj je književni rad svrstala u djelomično autobiografski jer i kada ne piše o stvarnim likovima, izmišljenima daje svoja razmišljanja. Pisanje različitih književnih vrsta ovisi o inspirativnoj fazi u kojoj se nalazi, a na učeničko pitanje o počecima pisanja s osmjehom je odgovorila: „Roditelji su prvi stih prepoznali u mojim iskrivljenim slovima u dobi od četiri ili pet godina“. Svoje nerimovane stihove, otkriva, često zapisuje na papiriće i kasnije ih komponira u svoje ostvaraje, najčešće pjesme u kojima se posebno posvećuje detaljima kojima daje novo značenje. Otkrila je kako na izdavanje čeka napisanu zbirku eseja, a prisutne je na kraju još jednom uputila u čarobni svijet književnosti napomenuvši kako se s književnošću, pišemo li ju ili čitamo, rješavaju sve životne frustracije.
 
 
NOVINARSKA SKUPINA
Mario Trupinić, prof.
 
 
 
 
 
 




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju