preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6106281
Ovaj mjesec: 3913
Ovaj tjedan: 1196
Danas: 265

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Kako pomoći roditeljima da te bolje razumiju?
Autor: Administrator , 12. 2. 2014.

   Imaš li više od 12 godina vjerojatno već svakodnevno zapažaš anatomske i fiziološke promjene na svojem tijelu. A moguće je da si čuo/čula od roditelja ili starijih osoba kako govore o tebi kao o buntovniku/buntovnici, kako ne poštuješ autoritet, ne slušaš nikoga, kako mijenjaš raspoloženje iz sekunde u sekundu, sukobljavaš se sa svima, pa i sa samim sobom. Dobro došao/la u adolescenciju ! 


 Iako mladi u ovom razdoblju odbijaju roditelje, ne znači da je njihov odnos s roditeljima manje važan. Taj odnos se naprosto mijenja, postaje drukčiji. Već si i shvatio/la da ti roditelji nisu ni najbolji, ni najpametniji, ni najljepši na svijetu. Ali oni se ne mogu promijeniti, ne mogu biti niti drugi niti drugačiji. Sve što TI možeš je naučiti se bolje slagati s njima, a to čak ni nije tako teško kako se ponekad čini.

 

Nekoliko jednostavnih savjeta može ti pomoći da se što bezbolnije zauzmeš za sebe kod roditelja:
 
1. Svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, a uz sve veća prava koja tražiš idu i veće odgovornosti. Dogovori se s roditeljima u kojim područjima možeš samostalno odlučivati, biti neovisan znači iskusiti i posljedice svojih odluka.
 
2. Roditelji daju savjete jer imaju potrebu podučiti te, žele imati i dalje glavnu ulogu savjetovatelja u tvom životu. Naravno da ti se neki od tih savjeta ponekad čine nepotrebnima. Ako se protiviš, pokušaj se ne svađati, već debatiraj, zauzmi se za sebe i svoj stav argumentirano. 
 
3. Ako ti se roditelj obrati kritikom ili uvredom, iz bilo kojeg razloga, otvoreno mu kaži da to boli. I odrasli griješe, naročito ako ne znaju bolje u nekoj situaciji. Vratiti uvredom ili lupanjem vrata samo ćeš povećati svoju bol, a roditelj će dobiti potvrdu da si „neotesan, bezobrazan i sl.“ i sukob će se produbiti. 
 
4. Ne osuđuj roditelje ili vršnjake ako ne znaju što je „fer“ na tvojoj skali vrednovanja, objasni im.
 
5. Govori istinu. Sigurno se događa da ponekad, zbog nekog razloga, lažeš. Posljedice tih situacija su onda i za tebe teže. Zato pokušaj ovladati potrebom da ne govoriš istinu. 
 
6. Ako burno reagiraš, ispričaj se. Ovo vjerojatno zvuči jednostavno, ali znamo da nije baš uvijek tako. Postoje načini kako reagirati iskreno, a da ne povrijediš druge. Imaš pravo biti tužan, imaš pravo biti ljut. Imaš pravo i reći drugima da si tužan i ljut. Imaš pravo na sve svoje osjećaje. Ali, pokušaj razmisliti što radiš kad se tako osjećaš. Druge ne povređuju naši osjećaji, koliko ih povređuje ono što tada radimo.
 
7. Traži podršku ako je trebaš. Ako ti je teško, razmisli što bi ti moglo pomoći. Nekima pomaže razgovor s prijateljima, roditeljima ili s nekom drugom odraslom osobom u koju imaju povjerenje. A tebi, tko su tvoji „pomagači“? Sjeti ih se, potraži, jer nije uvijek lako samostalno rješavati probleme.
 
 
I NE ZABORAVI …
 
… roditelji ti nisu neprijatelji. Oni te vole i žele ti najbolje – iako se ti uvijek ne slažeš s načinima na koje to oni (ne) pokazuju
 
i roditelji su ljudska bića – sa svojim potrebama, osjećajima, nesigurnostima, frustracijama, … Neka im je stanja lakše pokazati (npr. ljutnju), a neka teže ili čak nikako (razne slabosti za koje oni smatraju da bi u tvojim očima loše izgledale) 
 
pokaži roditeljima da ti je stalo do njih i da cijeniš ono što rade za tebe
 
uoči njihova raspoloženja i ponašaj se u skladu s njim. I roditelji su samo ljudi koji su ponekad neraspoloženi, ponekad žele biti sami ili žele društvo, a ponekad im je potrebna pomoć. Ako su umorni – ponudi im svoju pomoć, ako su neraspoloženi – pitaj ih što im je. Biti će ti zahvalni!
 
 
„Nemoj me osuđivati, već me smatraj osobom koja katkad stigne do točke loma.“
(Dnevnik Anne Frank)
 
 
 
 
IZVORI:
Rijavec, M. i Miljković, D. (2004). Vodič za preživljavanje u školi. Zagreb: IEP

 

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (2010). http://www.poliklinika-djeca.hr




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju