Ova je tribina bila samo rezime svega onoga što je obilježilo posljednjih desetak dana – osmaši su bili na terenskoj nastavi, a svoje dojmove pretočili kroz sastavke i fotografije postavljene na plakatima u školskom hodniku, šestaši su izradili makete vukovarskog vodotornja te na njima ostavljali svoje poruke mira, a sastavcima i pjesmama pridružili su se i drugi učenici koji su kroz vjeronauk i sate hrvatskog jezika iskazivali svoja suosjećanja i želju za trajnim budućim mirom. Također su sudjelovali i učenici razredne nastave. Većinu radova te prigodno paljenje svijeća za sve žrtve možete vidjeti u prethodnom članku http://os-akanizlica-pozega.skole.hr/?news_id=1284#mod_news
U svom govoru ravnateljica je školu predstavila kao prvenstveno odgojnu ustanovu rekavši kako tim odgojem želimo biti zahvalni hrvatskoj vojsci i zahvalni na slobodi koju danas živimo. „Upravo je emocija ono što ja želim postići ovim projektom!'', dodala je ravnateljica spomenuvši kako će ljudi koju su u Domovinskom ratu stasali u vojnike, u duši uvijek biti vojnici, a tomu je dodala primjer generala Alojza Tomaševića koji je danas požeško-slavonski župan, ali u duši zauvijek vojnik. Također, smatra kako ratnici premalo pričaju i da joj je upravo zato drago što su nam došli u goste general Tomašević i vukovarski branitelj gospodin Blažević koji su sve to prošli i preživjeli.
Župan Alojz Tomašević rekao je kako osobno inzistira na to da se u naše udžbenike uvede više gradiva o Domovinskom ratu. ''Kada je rat počinjao, imao sam trideset godina, imao sam i troje djece, bio sam dovoljno star te sam s ostalima znao da nema nikoga tko će riješiti naše probleme, to smo bili upravo i samo mi!'', rekao je župan. Spominjao je veliki gubitak u našoj županiji, oko 300 poginulih - većinom mladih i nešto starijih te oko 1000 ranjenih. Govorio je kako se devedesetih godina, već poslije prvih izbora, u zraku osjetilo da politička zbivanja u bivšoj Jugoslaviji vode upravo u smjeru koji Hrvatskoj neće dati mira. Istaknuo je Republiku Mađarsku koja nam je bila izuzetno susretljiva susjedna zemlja te nam ponudila veliku pomoć koju smo prihvatili. Na kraju je rekao kako 1991. godine Europa nije stala iza nas, napomenuo je da ne govori ništa protiv, nego da je to samo povijesna činjenica i kako smo uza sebe imali samo Katoličku crkvu, potporu i zaštitnika Papu, krunicu oko vrata i jedni druge.
Ivica Blažević, Vukovarac koji je preživio devet mjeseci u logoru, smatra da je rat katastrofa koja se čovjeku dogodi, ali je i dio našeg života. Prepričavao je nesretnu sudbinu svoje obitelji - otac mu je u Vukovaru bio zapovjednik Mitnice te je 1999. godine podlegao ozljedama zadobivenim u logoru. On je i sam odveden u logor. ''Kada je pao grad, od 11 do 3 sata ujutro odvozili su nas u logor, u Srijemsku Mitrovicu gdje smo prošli „špalegu“, a to je onaj nesretni red u kojem vas tuku lopatama, lancima, svime što imaju… Spomenuo je slučaj svoga prijatelja Tomice koji je u logoru pao, a stražari su psujući zabranjivali da ga se podigne. „Ja sam ga dignuo, ne znam je li to bila hrabrost ili što, njegov vlastiti brat se nije usudio podići ga. I dan danas se pitam je li to bila hrabrost ili ludost, ali sam ga podigao!'' Poručio nam je i svoju osobnu poruku koja je glasila: ''Ne živite u prošlosti, bez obzira što čovjek treba o njoj razmišljati, treba živjeti vjeru i stvarno imati vjeru u bolju budućnost, tu su djeca, zbog njih!''
Proturatni stav iskazala je i učenica 8. a razreda Tomislava Ćavar koja nam je pročitala svoj sastavak pod naslovom ''Bila sam u Vukovaru'' te nam prikazala svoju prezentaciju. Pisala je i opisivala sva mjesta koja nas podsjećaju na rat i ostavila nam poruku u kojoj govori o zahvalnosti. Iz svog sastavka poručila nam je da rata ne smije biti, a da se mi trebamo pokloniti svim braniteljima i poginulima te im iz dubine srca zahvaliti.
Pjesme su čitali učenici petog razreda, a svoju pjesmu o slobodu pročitala nam je i učenica 7. b razreda Filipa Grgurić. U pjesmi Marka Mirosava učenika petog razreda saznajemo da je njegov tata bio u ratu te nas je raznježio zadnjim stihom svoje pjesme: ''Ne želim da više bude nikakvog rata, da u rat ne mora ići ni moj, ni tuđi tata!''.
Završnicu tribine obilježilo je desetominutno predavanje nastavnika Marija Trupinića koji je govorio o Siniši Glavaševiću te se kulturološki osvrnuo na rat. „Glavašević je bio ratni izvjestitelj,a svojim jedinim književnim djelom „Pričama iz Vukovara“ postao je književnik. Iznimna je Glavaševićeva nježnost i tolerancija kojom uzvraća zlu. Njegove priče nisu velika književnost , ali su važan zapis čovjeka koji o strašnoj zbilji ne progovara mrzeći, osvetoljubljivo ili možda politički, one su zapis iz srca i u njima razmišlja o ljepšem životu“, istaknuo je nastavnik te dodao kako je u Vukovaru prekršena Deklaracija o ljudskim pravima koja kaže da sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Izlaganjem je zaokružio priču o Glavaševiću, a koju su na tribini započeli učenici nastavnice Jasminke Hajpek koji su na njemački jezik prevodili njegove priče, a najbolje su i pročitali.
Još im se jednom zahvaljujemo na sudjelovanju
Svaka tribina koja se održava u našoj školi traje jedan ili dva sata. Taj prikaz učinjenoga zapravo je kruna rada projekta za čiju pripremu treba najmanje desetak dana, a često je riječ i o vremenu pripreme od cijelog mjeseca. Kako bi se obljetnica pada Vukovara obilježila na što dostajanstveniji način, puno vremena uložili su mnogi nastavnici i učenici. Posebna pohvala i zahvala nastavnici Klaudiji Gašpar i njenom pripravniku nastavniku Goranu Đurđeviću. U skladu s izrekom da je povijest učiteljica života, ovi su nas vrijedni povjeničari naučili kako ispravno gledati na povijest, a projektom o Vukovaru utkali pogled na istinitost zbivanja. Kao glavna koordinatorica, nastavnica Gašpar, uz uvijek nesebičan doprinos vrijedne pedagogice Jadranke Pok, nastavnike i učenike usmjerila je na put osobnog doživljavanja muke ljudi kojima sudbine nimalo nisu bile svijetle, a k tomu je bio važan i orijentir objektivne povijesti kroz čije smo proučavanje uočili pogubnost rata, mržnje i neljudskosti.
Nastavnica Nevena Radović usmjerila je učenike dodatne nastave povijesti k izradi plakata koje su na tribini predstavili Karlo Franić, Tomislav Ilić, Filipa Grgurić, Karla Markulin, Petra Peić i Stjepan Klapšić.
Nastavnici Goran Đurđević i Ivan Šumiga uredili su panoe u hodnicima škole. Na panoima se također nalaze likovni uratci učenika 8.a razreda koji su pod mentorstvom učitelja likovne kulture Roberta Kresine izrađivali vukovarski vodotoranj u tehnici uljenih pastela.
Svojim likovnim uratcima i plakatima panoe na II. katu ureedili su učenici 1.razreda učiteljice Elvire Baričevac.
Učenici PŠ Vidovci Lorena Lipovac, Rebeka Krabica, Marko Jurić, Egon Hajpek, Ema Kovačević, Marko Jeleč, Luka Ivančić, Petar Vrgoč, Marko Letinić i učiteljica Barica Matijević prikazali su nam aktivnosti nižih razreda PŠ koje su proveli u okviru projekta „S ponosom Vukovaru“.
Učenica Mishelle Sliško pročitala nam je najljepše rečenice priča Siniše Glavaševića na njemačkom jeziku, uz simultano prevođenje učenika Jurja Prevolšeka. Ostali tekstovi nalaze se na zajedničkom plakatu kojeg su izradili učenici 8-ih razreda, na izbornoj nastavi njemačkoga jezika. Mentorica im je učiteljica Jasminka Hajpek.
I na nastavi biologije učenici su se uključili u projekt. Uz pomoć učitelja Nevena Markovića izradili su plakat o stradanjima, patnjama i strahu Vukovaraca, a te srijede plakat su predstavile učenice Tamara Bošnjak, Dora Vuković i Anamarija Kovačević.
Vjeroučiteljica Josipa Valentić potaknula je učenike na pisanje molitve za domovinu i pale branitelje koju nam je izrekao učenik 6.a razreda Ivan Vuković.
Osmaši su na satu hrvatskog jezika pisali radove naslovljene s "Bio sam u Vukovaru". Uz smjernice njovih nastavnika Mirjane Bajić i Marija Trupinića, sastavci se nalaze na plakatima izloženim u hodniku škole. Na tribini svoje su radove pročitali Luka Knžević i Tomislava Ćavar.
Knjižničarka Vlasta Pačić organizirala je već tradicionalno sakupljanje lampiona koji su u ponedjeljak, 18. studenoga na sam dan sjećanja na žrtvu Vukovara složeni i zapaljeni u dvorištu škole. Uz poruke i molitvu poklonili smo se svim Vukovarcima, Vukovarkama i braniteljima grada heroja. Molitvu su napisale i pročitale učenice 7-ih razreda Mihaela Knezović i Ana Krmpotić uz pomoć vjeroučiteljice Ane Marije Biršić Glibo. Sam čin molitve i odavanja počasti žrtvama rata uveličao je prigodnom pjesmom mali zbor Škole pod vodstvom učiteljice Irene Topalušić.
Knjižničarka Vlasta Pačić organizirala je već tradicionalno sakupljanje lampiona koji su u ponedjeljak, 18. studenoga na sam dan sjećanja na žrtvu Vukovara složeni i zapaljeni u dvorištu škole. Knjižničarka Vlasta Pačić organizirala je već tradicionalno sakupljanje lampiona koji su u ponedjeljak, 18. studenoga na sam dan sjećanja na žrtvu Vukovara složeni i zapaljeni u dvorištu škole. Uz poruke i molitvu poklonili smo se svim Vukovarcima, Vukovarkama i braniteljima grada heroja. Molitvu su napisale i pročitale učenice 7-ih razreda Mihaela Knezović i Ana Krmpotić uz pomoć vjeroučiteljice Ane Marije Biršić Glibo. Sam čin molitve i odavanja počasti žrtvama rata uveličao je prigodnom pjesmom mali zbor Škole pod vodstvom učiteljice Irene Topalušić.
Zahvala i svima koji su svojim radovima sudjelovali u ovom projektu, njihove radove možete vidjeti na našim mrežnim stranicama te na hodnicima škole.
NOVINARSKA SKUPINA
Klaudija Mihalj, 8. a
.jpg)
.jpg)
.jpg)
