Pri dolasku u Vukovar uputili smo se u Opću županijsku bolnicu Vukovar koja je jedan od simbola stradanja Vukovara u Domovinskom ratu. U bolnici smo pogledali film u kojem smo mogli vidjeti kako je bilo naći se u bolnici za vrijeme Domovinskog rata. Mogli smo vidjeti kako je puno ranjenika dolazilo u bolnicu te liječnike koji se pitaju kada će više završiti hitne operacije ranjenika. Film koji je trajao 10-ak minuta potresao je mnoge. Zatim smo se uputili u dio bolnice u kojem se nalazi stalna izložba „Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991.“ Na izložbi smo imali prilike vidjeti kako je sve funkcioniralo za vrijeme rata, kako su ljudi u danima kada je na bolnicu dnevno padalo 700 granata bili natrpani jedni na druge i svaki su dan morali boraviti u atomskom skloništu. Zatim smo i vidjeti pločice na kojima je opisan svaki dan od samog početka napada na Vukovar do pada grada.
Naše druge odredište bila je Vukovarska vojarna 204. brigade. U vojarni smo vidjeli oružje kojim je ratovao neprijatelj i oružje koje su ručno izrađivali naši branitelji. Prošli smo puno prostorija u kojima je puno novinskih članaka. Prošli smo prostorije u kojima se mogu vidjeti što su naši branitelji izradili ili nacrtali, a onda smo otišli u prostoriju koja je puna osmrtnica i to nam je vjerojatno bilo najteže. U dvorištu smo svi promatrali tenkove. U vojarni se nalazi i prostorija u kojoj nam je predočeno kako su boravili naši braniteljima u logorima. Sami su branitelji rekli da je taj „prikaz“ logora „hotel A klase“ naspram pravom logoru kroz koji su prošli.
Nakon vojarne, otišli smo do središnjeg križa u Vukovar gdje nam je sam branitelj pričao kako su postavljali taj križ. Nakon posjeta križu, prošetali smo do centra, odnosno Trga dr. Franje Tuđmana. Imali smo prilike vidjeti kako su okolne zgrade, a gotovo i cijeli Vukovar obnovljen. Na vrhu napola razrušenog vodotornja, koji je simbol grada Vukovara, čvrsto stoji i na njemu viori zastava naše domovine.
Poslije razgledavanja grada, otišli smo do Memorijalnog centra Ovčara. Tamo smo vidjeli slike ljudi koji su pogubljeni na Ovčari i zajedno pokapani jedan preko drugoga. Kada smo ulazili u Memorijalni centar, vidjeli smo da se u podu nalaze metci koji su nam pokušali predočiti kako je bilo Vukovarcima za vrijeme rata. Ispod slika ljudi koji su pogubljeni, nalaze se njihove stvari koje su donijeli članovi njihovih obitelji. Na udaljenosti od dva kilometara od Memorijalnog centra samo je mjesto Ovčara gdje je sada simbolično posađeno niz malih čempresa, a nalazi se i spomenik u čast svim pogubljenima na Ovčari. Ovčara je jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu te, uz Srebrenicu, jedan od najvećih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon Ovčare, uputili smo se na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Vidjeli smo 938 (bijelih) mramornih križeva. Od tih 938 križeva, 2 su izdvojena - jedan predstavlja najmlađu žrtvu koja je imala 6 mjeseci i najstariju žrtvu koja je imala 104. godine. Na groblju se nalazi središnji spomenik koji je najveći spomenik od patinirane bronce. U sredini spomenika uvijek gori plamen koji simbolizira vječni život žrtava poginulih u ratu.
Naše zadnje odredište bila je crkva sv. Filipa i Jakova gdje smo isto pogledali kratak film. Frater nam je ispričao kakav je bio položaj crkve za vrijeme rata, a rekao je i kako nam je bolje da je neprijatelj nama nanio zlo nego da smo to mi učinili nevinim ljudima. Mogli smo vidjeti kako je crkva obnovljena, ali su jedan dio crkve sačuvan je u razrušenom stanju, a pokazuje nam kako je izgledala njena unutrašnjost za vrijeme Domovinskog rata. Sva mjesta koja smo posjetili govorila su samo jedno - da se Vukovar nikada ne zaboravi.
Da bi ovo putovanje imalo elemente izleta, za kraj smo posjetili trgovački centar Portanovu u Osijeku gdje smo mogli obaviti kupovinu, a bio je to odraz vremena i društva u kojemu živimo – potrošačkog. Nakon poučnog i zanimljivog puta, preko Našica smo se vratili u našu Požegu, u našu svakodnevnicu…
NOVINARSKA SKUPINA
Helena Majer, 8. a
.jpg)
.jpg)
.jpg)
