Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Dani kruha i zahvalnosti u našoj Školi završili su obiljem radosti i Božjeg blagoslova. Učiteljice i učenici posjetili su i darovali stare, nemoćne i bolesne korisnike Biskupijskog Caritasa i Doma umirovljenika.

Duboko smo iznenađeni i dirnuti dobrotom i otvorenošću srca naših starih. Poučili su nas mlade  životnim vrijednostima koje možemo izgrađivati i njegovati tek u bliskom susretu s bližnjima, posebno s onima koji nas najviše trebaju. 

Obećali smo  ponovno doći, uskoro, ali ne samo zbog njih, nego i zbog nas jer susret s njima hrani naše srce, naš duh.

Hvala Bogu na ovom  prekrasnom danu, hvala učiteljicama i učenicima što su odvojili svoje  vrijeme, hvala našim starima što su nas obogatili svojom poniznošću i radošću,  hvala Biskupijskom Caritasu i Domu umirovljenika.

Učiteljice Elvira, Ana, Martina, vjeroučiteljice s. Slavka i Ana-Marija s učenicima Leonom, Laurom, Sarom, Ivonom, Lukom,  Hanom, Elom, Larom, Matejom, Marinom, Nuelom, Robertom, Andrejem, Marijom posjetili su, u njihovim domovima, stare, nemoćne i bolesne  korisnike Biskupijskog Caritasa.  

Sara Parić: „Jako mi je drago što sam sudjelovala u posjetu, ali ne toliko zbog sebe, već zbog svih ljudi kojima smo uspjeli pomoći. Gledajući njih, shvatila sam da su ti ljudi izrazito povezani s Bogom i da  imaju nade. Drago mi je što imaju ogromno srce. Nemajući dovoljno ni za sebe, ponudili su nas onim što imaju. Sa smiješkom su se nastavili boriti,  bez obzira na to što znaju da je njihova životna situacija teška.“

Laura Vincer: „Nakon posjeta osjećali smo se ponosno i lijepo jer smo mogli pomoći.“

Učiteljice Valentina, Marijana, Gordana i vjeroučiteljica s. Slavka sa svojim učenicima 2.c, 3.a, i 4.b odlučili su svoj Dan kruha i zahvalnosti provesti u Domu umirovljenika. Bio je to prekrasan susret  i radost velika u srcima i malih i starih.  Djeca su svojim prigodnim programom obradovala stare. Nakon molitve i blagoslova djeca su podijelila blagoslovljena peciva i kolačiće svim prisutnima, bakama i djedovima te su uz razgovor zajednički blagovali. 

Ono što smo doživjeli u susretu s tim prekrasnim ljudima teško je riječima opisati. Prvi susret i osmijeh na njihovim licima, tople i nježne riječi, dobrota i susretljivost duboko su nas dirnuli i naučili da je u malenim stvarima koja činimo s ljubavlju istinska radost.

Uz Božju pomoć i malo hrabrosti možemo na jednostavan i nama pristupačan način razveseliti bližnje i pomoći im.

Želimo slijediti riječi Majke Terezije:  „Nije važno činiti velike stvari, već male stvari s  puno ljubavi.“ 

Ana-Marija, vjeroučiteljica