Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Ravnateljica Marija Samardžija te nastavnice Valentina Čurčić i Ana Pejković sudjelovale su u emisiji Školsko zvono. Pročitajte kako su predstavile našu Školu i sve naše aktivnosti.

Danas smo u Školskom zvonu ugostili ravnateljicu i nastavnice Osnovne škole Antuna Kanižlića.

Ravnateljice Samardžija, Kanižlićeva škola radi na mnogim projektima, učenici su vrlo uspješni na brojnim natjecanjima. Može se reći da velik trud i rad ulažu i nastavnici i učenici što i pokazuju rezultati?

Moram reći da je bit tih projekata pojačano odgojno ozračje koje naša škola ima. Upravo to dovodi do uspješnosti u učenju, a kasnije, ja se nadam da će naši učenici moći biti aktivno uključeni u društveni život. Projekti zapravo polaze od prava djeteta na razvoj svih njegovih potencijala jer pristup koji imamo ovdje su korelacija, integracija, racionalizacija. U sve te projekte uključeni su učenici prema svome interesu . Mi kroz projekte tražimo da učenik sam vidi gdje je jak i onda pojačavamo taj njegov interes, snage i sposobnosti. Tako učenik stječe samopouzdanje, planira i ovladava upravljanjem projekata. Jako nam je stalo da učenici budu aktivni sudionici projekata, i subjekti projekata, a i subjekti procesa učenja. Ne tražimo samo, kakva je inače situacija u školi, tamo gdje je učenik slab. Ono što učenik mora naučiti, to mora. Osnovna znanja se moraju zadovoljiti, ali projekti su upravo ono gdje učenik jača svoje snage i sposobnosti.

Znam da ste vi jedina škola koja provodi eksperimentalni program GOO koji je vrlo dobro prihvaćen od strane učenika. Kakva su iskustva nastavnika koji rade na tom projektu?

Mi smo već prošle godine imali izbornu nastavu Građanskog odgoja, ali to je ukinuto da bi se pojavilo na drugi način, provođenjem eksperimentalne nastave Građanskog odgoja. Iskustva su jako dobra jer ima jako puno učenika koji dobro percipiraju objektivnu stvarnost oko sebe i povezuju je sa svojim znanjima. Nekako se to opet nadovezuje na ono što sam govorila o projektima i učenici tu mogu jako dobro manifestirati sve svoje sposobnosti kroz usmjerenja koja nudi Građanski odgoj. On uz činjenično znanje i razumijevanje traži i provedbu znanja, dakle znati kako nešto napraviti. Daje im vrijednosna usmjerenja, dakle razumijevanje i prihvaćanje vrednota koje čine temelj aktivnog i odgovornog građanstva. Uz ovo bih spomenula i međupredmetni građanski odgoj koji ide od ove školske godine. Mislim da smo mi jako uspješni u tome jer opet radimo na sličan način. Od ove se godine GOO može ocjenjivati. Dakle pod GOO u imeniku može biti ocjena iz Građanskog odgoja.

Ono što je također zanimljivo, pokrenuli ste školsku zadrugu. O čemu se radi, koji je cilj   školske zadruge i što će se u njoj raditi?

Sve ono što smo i do sada radili, sve ono što smo pokrenuli sada će se naći u okviru školske zadruge kroz one programe koje voditelji zadruge stave. Isto tako sve ono što neki drugi učitelji žele raditi sa svojim učenicima, može ići kroz školsku zadrugu. Najčešće su to konkretni proizvodi gdje učenici moraju ispitivati tržište i gledati na koji način bi se ti rpoizvodi prodali. Djelujemo u humanitarnim akcijama gdje su se takve stvari već prodavale. Dakle, mi kod djece tako razvijamo poduzetništvo, a to je najvažnije. Imamo kao izvannastavnu aktivnost poduzetništvo i mislim da je potpuno jasno da će i mali poduzetnici  biti uključeni u rad školske zadruge.

Kako ste zadovoljni s uključenošću i zainteresiranošću učenika za sve te projekte koji se provode, a doista ih je? Koliko je to dobro za njih i koliko su oni spremni na suradnju u tim projektima?

Oni su jako spremni, ali ja bih naglasila da sam ja sretna što su spremni i učitelji. Njima ništa nije teško jer svaki taj projekta iziskuje jedan dodatni rad, jednu veliku energiju, jedno strpljenje, ali isto tako, kao i kod djece - jedno suradništvo. Surađujemo i s roditeljima, djeca surađuju s djecom, učitelji surađuju s djecom. Naša je škola bila otvorena tijekom zimskih praznika. Za sve učenike i napravili smo jedan mali pokus koji će možda biti još bolje realiziran zadnji dan škole na Otvorenom danu škole. Riječ je o obrnutoj školi gdje su djeca bili predavači, a učitelji samo njihovi pomagači.

Učenici jako puno sa svojim nastavnicima obilaze gradske institucije, poput muzeja, kazališta, knjižnice. To je jedan vid nastave izvan učionica kojim oni puno toga mogu naučiti?

Naravno, to rade i sve druge gradske škole, ali opet bih se vratila na međupredmetnu nastavu Građanskog odgoja i obrazovanja koja traži da se sve to evidentira kroz naše operativne planove. Ono što oni žele je da bude pokrivena društvena, politička, ekološka, pravna, gospodarska i kulturološka dimenzija, a sve naše gradske institucije to nude. Nama je jako stalo da djeca sažive s lokalnom zajednicom, da vide gdje su mogućnosti, da se razvije lokalpatriotizam, ali isto tako i poduzetništvo u nadi, naravno, da će oni ostati ovdje i izgraditi ovaj naš kraj najbolje što mogu.

Ovaj tjedan održana je plesna manifestacija u kojoj je sudjelovala Kanižlićeva škola kao jedan od organizatora.

 Da. Ja sam izuzetno ponosna što su se baš moje učiteljice Zdenka Matković i Katarina Omazić prihvatile tog teškog i zahtjevnog posla jer je to prva smotra plesnog stvaralaštva Požeško-slavonske županije. Tu je jako puno djece koja su već uključena u plesne studije. Naime, riječ je o projektu gospođe Ilijane Lončar u koji smo uključeni i to nam je uvelike olakšalo posao, mada ga je bilo jako puno. Ono što je bit je da sva djeca koja plešu negdje, u nekom plesnom studiju, aktiviraju i motiviraju druge učenike.

Sudjelovali ste u projektu, kao i sve gradske škole, Petica za dvoje. Tim povodom prošli je tjedan bila organizirana jedna radionica „Kako biti uspješan roditelj“. Kakav je bio odaziv roditelja?

Odaziv je bio odličan i upravo na toj radionici sam shvatila koliko puno pomoći treba roditeljima. Ova naša individualna reagiranja u školi nisu dostatna, čak ni stručne službe koje daju sve od sebe. Na toj radionici sam vidjela silnu potrebu roditelja da razmjene svoja iskustva jer problem je u tome, to sam i sama prvi put shvatila, da mi njima stalno preporučujemo neke već uhodane pedagoške standarde, ali ta su djeca drugačija. Njima treba više i to često dovodi do toga da su roditelji popustljivi, a ne bi trebali biti. Oni sami traže pomoć i način kako da što bolje pripreme svoje dijete za budući život, tako da je ovaj projekt stvarno hvale vrijedan i nadam se da će se nastaviti.

Nismo spomenuli još jednu stvar koja je značajna za Kanižlićevu školu, a to je Mala škola planinarstva. Znam da imate male planinare koji vrlo aktivno rade. U kojoj je fazi projekt?

Projekt „Ptice požeškog kraja“ je malo u stagnaciji, ali upravo je taj projekt pokrenuo naše planinare i mi danas u školi imamo četiri planinarke grupe. Jednu vodi čak i časna sestra Tea, jedna je u Vidovcima i još su dvije u višim razredima. Imali smo planinarsku školu. Mi ćemo s njima surađivati i na Papučkim jaglacima. Isto tako, sudjelujemo u projektu „Požega-zdravi grad“, za koji se nadam da će biti i ove godine. Sada ćemo sudjelovati pojačano kroz izvanučioničnu nastavu. Tijekom rujna, za vrijeme Tjedna mobilnosti mi smo organizirali dan šetnje, hodanja, planinarenja po Požeškoj gori i tamo se izvodila izvanučionična nastava. Kako su u to vrijeme bile velike kiše, nismo taj dan mogli izrealizirati pa se nadamo da ćemo uspjeti tijekom akcije „Požega- zdravi grad“. Moram napomenuti kako smo i prije dvije godine bili aktivno uključeni u tu akciju. Nama je gost na tribini o zdravlju bio i danski ambasador. Tribina je bila na engleskom jeziku, a sudjelovale su sve požeške škole. Izuzetno smo ponosni na to, kao i na naš projekt Maškare. Mi smo ih imali godinama, ali sad su se uključile i ostale škole. Zahvaljujem još jednom Turističkoj zajednici Grada Požege koja je maskenbal organizirala. Bio je to prvi put, bilo je i nekih propusta. Možda i u koncepciji nije sve bilo najbolje, ali sad kad su se pridružile i druge škole i kad se napravila jedna zajednička raščlamba, ja sam gotovo sigurna da će sljedeća školska godina biti još značajnija što se maškara tiče.

Nastavnica Hrvatskog jezika Valentina Čurčić ispričala nam je nešto o natjecanjima na kojima sudjeluju učenici Kanižlićeve škole i s kojih se vraćaju s odličnim rezultatima.

Naša škola redovito sudjeluje na svim županijskim natjecanjima, učenici nam ostvaruju uistinu visoke rezultate. Tako i na ovim natjecanjima koja su do sada održana na županijskoj razini učenici su osvojili prva mjesta. Na  natjecanju iz Informatike u četiri kategorije, osvojili smo tri prva i jedno drugo mjesto. Na  županijskom natjecanju iz Fizike za osme razrede prvo, drugo i treće mjesto osvojili su učenici naše škole. Iz Geografije, u kategoriji petih razreda osvojili smo drugo mjesto, u kategoriji osmih razreda drugo mjesto, u kategoriji šestih razreda treće mjesto. Zatim na natjecanju iz Engleskog jezika, u kategoriji osmih razreda osvojili smo prvo mjesto. Na natjecanju iz Matematike osvojili smo prvo i treće mjesto u kategoriji osmih razreda, drugo mjesto u kategoriji petih razreda. natjecanje iz Hrvatskog jezika, prvo mjesto u kategoriji sedmih razreda. Preostala su nam još natjecanja iz Povijesti i Tehničke kulture pa se i tu nadamo izvrsnim rezultatima. Željela sam još spomenuti i naše sportaše koji također u natjecanjima postižu izvrsne rezultate. Ove godine naše Sportsko školsko društvo „Sokolovac“ ide na državno natjecanje iz stolnog tenisa.

Vratimo se sad malo projektima. Rekli smo da se radi jako puno projekata. Teško ih je i nabrojati. Učenici su uključeni, dosta zainteresirani, spremni na suradnju. Što se sve radilo i što će se sve raditi?

Tako je. Mi imamo predmetne mini projekte, međupredmetne i školske projekte, dakle one velike koji su na razini cijele škole. Na početku školske godine prvi veći projekt nam je Europski dan jezika koji se obilježava svake godine i to vodi kolegica Dunja Šaro - Vojvodić. Obično se uključimo mi jezičari, dakle nastavnici njemačkog i hrvatskog jezika, i razredna nastava. Kroz razne aktivnosti nastojimo na nastavi uklopiti i taj projekt u ono što po programu radimo kroz razne radionice, igraonice... Na kraju to sve uobličimo i pokažemo na tribini koju imamo u školskoj knjižnici. Ove godine naša škola se uključila u Eno projekt. To je projekt „okoliš online“ čiji je cilj zasaditi 100 milijuna stabala za mir u svijetu i za biološku raznolikost. Tako je područna škola Vidovci 21. rujna posadila prvo stablo, drugo stablo ćemo posaditi 22. svibnja kada se obilježava Dan biološke raznolikosti. Zatim smo imali projekt „Zaštitimo ugrožene životinje“ povodom Dana zaštite životinja 4. listopada. To je projekt u koji su se uključili učitelji hrvatskog jezika, prirode i biologije. Zatim redovito obilježavamo Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Prije dvije-tri godine su samo niži razredi obilježavali taj dan, a u zadnje vrijeme priključili su se i viši razredi, tako da imamo blagoslov kruha i zajedničko blagovanje. S učenicima radimo radionice, a realiziramo i projekt pod nazivom „Sretan dan“. Sve ono što mame, bake, djeca ispeku i donesu u školu i što nam ostane nakon što zajednički blagujemo, učenici pakuju i s lijepim porukama dijele  sugrađanima. Sljedeći veći projekt je projekt „Sjećanje na Vukovar“ gospođe Klaudije Gašpar. To je nama vrlo važan projekt koji smo oduvijek obilježavali, ali smo ga sada digli na jednu višu razinu. Rade se radionice, predavanja i tribina na kojoj se sve učinjeno prikaže. Ove godine je sve dignuto na županijsku razinu pa su na predavanje, koje je održano u Gimnaziji u Požegi, bili pozvani učenici drugih osnovnih i srednjih škola. Zatim imamo Božićni sajam na kojemu učenici prodaju svoje rukotvorine i domaće kolače. To je sajam humanitarnog karaktera i sav novac koji se zaradi podijeli se učenicima slabijeg imovinskog statusa koji idu na našu školu. Obično im subvencioniramo dio cijene za izlet ili za nekakav školski pribor ili materijal. Zatim imamo još jednu veliku humanitarnu akciju u prosincu, „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav “ koju vodimo nastavnica Nevena Papak i ja. To je akcija u kojoj djeca donose kućanske potrepštine, a zatim pakujemo pakete i odnosimo u obitelji naše djece koji zaista žive u teškim socijalnim prilikama. Akcija uistinu nailazi na velik odaziv. I djeca kada donesu potrepštine i oni koji prime te pakete  su jako sretni. Ove smo godine imali i jedan projekt tijekom praznika, „Učenici kao učitelji“, koji se pokazao vrlo uspješnim. Učenici su preuzeli ulogu učitelja, napravili su niz radionica, predavanja, kvizova, igara koje su oni vodili i koje su drugi učenici došli poslušati, pogledati i sudjelovati. Bili su jako zadovoljni. Bio je tu i vjeronaučni kviz, dramske radionice, lektirni kviz, predavanja o arheologiji, povijesnih tema, bioloških tema, uistinu širok raspon. Zatim veliki važan projekt je „Holokaust“, kada obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Taj projekt vodi nastavnica Josipa Valentić, a odradimo ga kroz obradu nastavnih jedinica i kroz radionice. Učenici stječu saznanja o holokaustu, želimo da postanu svjesni da se takvo što više nikada ne smije dogoditi. Zatim veliki projekt koji iziskuje najviše vremena je „Maskenbal“ koji vodi nastavnica Biljana Marković. Ove godine smo odradili treći maskenbal u kojemu su sudjelovali svi učenici i svi učitelji naše škole i koji je ove godine prerastao u gradski, budući da je naša škola u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Požege bila jedan od suorganizatora. Tema je ove godine bila Hrvatska. Svaki razred je predstavljao Hrvatsku s nekakvim obilježjem i bilo je uistinu bogato, zanimljivo i veselo. Novi projekt od ove godine nam je „Valentinovo“. Učenici uglavnom pišu čestitke, poruke, ljubavne pjesme, čitamo ljubavne pjesme. Redovito imamo ljubavnu poštu. Učenici pišu jedni drugima čestitke i jako su sretni kada ih dobiju. Uključili smo se u jedan međunarodni projekt razmjene valentinovskih čestitaka i upravo ga sada završavamo. Imali smo valentinovski ples, natječaj za najbolje napravljeno valentinovsko srce, dakle niz aktivnosti koje ćemo razvijati i dalje. Održana je i prva smotra plesa Požeško-slavonske županije kojoj je naša škola bila domaćin i organizator, a zove se „Prvi korak“. Veliki je projekt humanitarnog karaktera projekt „Marijini obroci“ koji vodi vjeroučiteljica Ana Marija Biršić Glibo. To je projekt na koji se iznenađujuće dobro odazivaju i roditelji i djeca i koji uistinu postiže jako velike rezultate. Prikupljamo novac za organizaciju Marijini obroci kojoj je cilj nahraniti što više gladne djece u svijetu. Od onog iznosa koji se uplati više od 90% ide direktno za hranu, mali postotak, možda 5 do 6% za promidžbeni materijal. Većina novca završi tamo gdje je to zaista potrebno i za sad se putem Marijinih obroka hrani gotovo milijun djece u svijetu. Novac prikupljamo na humanitarnom sajmu rabljenih stvari. Učenici i roditelji donesu rabljene stvari koje se jako dobro prodaju. Orljava i Sloga donirale su nam prošle godine dio svojih proizvoda za sajam. Za kraj školske godine pripremamo projekt „Otvorena vrata škole“. Možda to ljudima neće zvučati kao projekt, ali nama jest jer je vrlo teško organizirati djecu, sve razrede, budući da smo škola koja nema puno prostora, koja radi u dvije smjene. Obično su do sada nastavnici vodili radionice za učenike, a ove godine ćemo napraviti nešto drugačije. Zamijenit ćemo uloge, učenici će biti ti koji će biti voditelji, a mi učitelji ćemo biti ti koji će sjediti i raditi ono što nam oni narede. S nestrpljenjem ga očekujemo, uskoro krećemo u realizaciju kako bismo sve dobro pripremili pa ćemo vidjeti kako će izgledati. Ja vjerujem da će biti jako zanimljivo, i njima i nama.

Za kraj, ostavili smo jedan od zanimljivijih projekata koji je zapravo pobudio najviše zanimanja učenika, a to je „eTwining“ čija je voditeljica gospođa Ana Pejković, nastavnica geografije. Gospođo Pejković, kako je počep projekt, kad je počeo, što ste sve radili i što je sve pred vama?

eTwining je zapravo zajednica škola u Europi koja nudi platformu za odgojno-obrazovne djelatnike u Europskim državama. Temeljna zamisao eTwininga je da europske škole putem interneta komuniciraju, surađuju, dijele raznorazne sadržaje, uče jedni od drugih, surađuju i međusobno razmjenjuju iskustva u brojnim projektima. Ona je besplatna i namijenjena svim zaposlenima u školama, i učenicima i nastavnicima, čak i knjižničarima, pedagozima i ravnateljima. Meni je osobno drago što smo mi to pokrenuli u našoj školi. Negdje početkom ove godine ja sam prvi put čula za tu besplatnu platformu. Jako sam zadovoljna našim projektima, a i vidjela sam po učenicima da se raduju svakoj novoj suradnji na ovom projektu. Najprije smo se uključili u projekte drugih škola. Diljem Europe možete naći i odabrati učenike koji odgovaraju uzrastu vaših učenika i započeti suradnju na već predloženim projektima. Mi smo se odlučili, povodom Božića, za projekt „Christmas cards“. Taj projekt su započele kolegice iz Nizozemske i Italije, a mi smo bili jedina škola iz Hrvatske, uz još neke škole iz Italije, Poljske, Nizozemske, Češke i Portugala koje su također sudjelovale u projektu. Cilj je bio razmjenjivati božićne čestitke. Svi su učenici imali isti zadatak: napraviti jednu božićnu čestitku. Na prednjoj strani morali su nacrtati motive Božića, a na poleđini na engleskom jeziku napisati kako se tradicionalno obilježava Božić kod nas te napisati jednu božićnu poruku na svom jeziku. Interes je bio dosta velik, tako da je bilo uključeno 40 učenika. Jednima je više išlo crtanje, drugima engleski jezik pa su i oni međusobno  surađivali. Naši su učenici napravili 30 kompleta po 5 čestitaka koje su otišle u 5 država, odnosno u 5 osnovnih škola. Za uzvrat smo i mi dobili povratne čestitke, iz dvije škole iz Italije, iz Nizozemske, iz Portugala, Češke i Poljske. Napravili smo onda jednu malu prezentaciju. Naime, mi smo s čestitkama poslali jedan mali video u kojem smo posnimili naš grad u lijepom Božićnom ozračju, našu školu i učenike. Isto smo to mogli vidjeti od drugih. Druge škole su se potrudile nama uzvratno poslati nekoliko snimaka o svojoj školi, o svom mjestu te smo tako i mi upoznali i gradove diljem Europe. Naši su učenici malo i proučili od kuda mi te čestitke dobivamo, koja su to mjesta. Napravili smo kartu Europe gdje smo označili mjesta, budući da sam ja geograf, pa je i ta komponenta bila uključena. U eTwiningu je zastupljeno 26 jezika. I hrvatski je jezik Europske unije, međutim za razmjenu je svakako  neophodan engleski jezik pa su s nastavnicom engleskog jezika djeca vježbala. Bili su jako zadovoljni kad su vidjeli da su oni to savršeno napravili. Drugi projekt je bio Christmas songs u kojem je sudjelovalo 12 zemalja, a željelo se pokazati kako se u njihovoj školi obilježava Božić. Onda smo stavili naše božićne čestitke, naš Božićni sajam i raznorazne božićne suvenire koje smo radili i to poslali u jednom videu. Vidjeli smo kako to rade druge škole. Imaju male priredbice, pjevaju božićne pjesme, kako oni u svojoj školi u svojoj sredini obilježavaju Božić. Za Valentinovo smo imali jedan projekt „Pružimo ljubav diljem svijeta“. Sedam država je bilo uključeno u taj projekt. Vrlo slično: valentinovske poruke i čestitke su išle u te države. Rekla sam, eTwining je namijenjen vrtićima i svima koji su u obrazovanju. Moram pohvaliti i niže razrede koji su preko eTwininga obilježavali „Stoti dan škole“. Bilo je vrlo zanimljivo jer su vidjeli kako to rade njihovi vršnjaci u drugim gradovima. Sad nešto s čime se možemo i pohvaliti i najaviti i na što smo jako ponosni jer smo to pokrenuli putem eTwininga kao svoj vlastiti projekt. Projekt se zove „Put čokolade“. Zašto put čokolade? Željeli smo predstaviti nešto naše, požeško i podijeliti opet iskustva s drugim školama diljem Europe. Za projektne partnere pozvali smo škole diljem Europe u čijim gradovima također postoji proizvodnja čokolade. Cilj projekta je da učenici u međusobnoj komunikaciji razmjenjuju informacije o svom mjestu, o povijesti proizvodnje čokolade, o podrijetlu čokolade, a isto tako i o zdravim stranama čokolade. Svi znamo da čokolade potiču hormon sreće. Po završetku ovog projekta mi ćemo čak i razmijeniti čokoladne proizvode. Poslat ćemo jedni drugima svoje male čokoladice i odredit ćemo jedan dan, „dan čokolade“, kad ćemo svi otvoriti te paketiće i pokušati se putem Skype-a vidjeti. 18.ožujka idemo u posjet Zvečevu, da učenici što bolje upoznaju našu tvornicu kako bi je znali što bolje predstaviti drugim učenicima. Ujedno ćemo predstaviti i naš grad putem tog projekta. Po završetku ćemo također napraviti kartu Europe i u nju unijeti sva mjesta koja budu sudjelovala u ovom našem projektu te označiti ne samo imena mjesta, nego i imena tvornica čokolade. Moramo imati jednog partnera iz inozemstva pa ćemo raditi sa školom iz Italije. Imamo zasad prijavljene i škole iz Varšave, a svakako očekujemo nekoga iz Belgije, Poljske i Češke.

Možete li nam reći još nešto o terenskoj nastavi koju provode nastavnici s učenicima Kanižlićeve škole? Koliko su aktivni u tom području, kako se snalaze i koliko im je to zanimljivo?

Naša terenska nastava je vrlo pomno organizirana i pripremana. Uoči terenske nastave svakako proučavamo prostor u koji idemo i osmišljavamo radionice koje ćemo moći raditi na  terenu. Sjećam se naše terenske nastave s osmašima u Vukovar i Ilok. Iskoristili smo prostor u Iloku pored Dunava i napravili nekoliko radionica na samom terenu koje su se pokazale vrlo uspješnima. Naime, na samom Dunavu iz fizike smo radili radionice o brzini protoka vode, o visini valova. Uključili smo se i s geografijom, djeca su provodila anketu o turističkom objektu s raznoraznim zanimljivim pitanjima. Isto tako, pri posjetu crkvi sv. Ivana Kapistrana morali su napraviti anketu o povijesti crkve i nekim zanimljivim datumima. Iz matematike su se uključili u radionicu mjerenja azimuta. Hrvatski jezik imao je radionicu o domoljubnim pjesmama. Likovni je svakako tu bio jako zapažen. Bilo je puno toga što su djeca mogla baš napraviti tog trenutka poneseni prostorom i emocijama koje su doživjeli. Radovi su bili prekrasni i po završetku smo napravili jedan zajednički plakat. Bili su doista aktivni sudionici te terenske nastave, nisu samo pasivno promatrali. Mislim da je to najefikasniji način učenja i najtrajnije im ostaje u uspomeni. Uvijek kad se sjetimo te terenske nastave i svih tih radionica, znamo da smo odradili nešto sjajno i da je to bilo jedno kvalitetno izvođenje nastave.

Preuzeto sa stranice  www.rva.hr.