Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Ovo pitanje vrlo često postavlja svako dijete na ovom planetu, često gledajući svoje roditelje velikim očima, tražeći od njih odgovor i pomoć. A roditelju se vrlo često, zbog svog manjka vremena za sve aktivnosti koje mora obaviti, „digne kosa na glavi" od te rečenice. I vrlo često to završi sa komentarima i rečenicama kao što su „Vidi koliko imaš igračaka, knjiga, kompjutorskih igrica..."

Kako bi takvu rečenicu što rjeđe čuli, predlažemo Vam da se sa djetetovom dosadom uhvatite u koštac na vrijeme. Ono što definitivno nije dio problema djetetove dosade je količina igračaka koje dijete ima. Najzanimljivije igre ovako ionako nisu one koje se igraju uz pomoć kupovnih igračaka. Ono što je činjenica je da kako bi potaknuli svoje dijete da se kvalitetnije nosi sa dosadom, vi morate upregnuti svoju kreativnost i strpljenje do maksimuma. 

Po definiciji dosada predstavlja stanje zasićenosti, uzrokovano jednoličnošću, ponavljanjem ili zamaranjem. Ako pitate dijete što misli kad vam kaže da mu je dosadno, vjerojatno će vam reći kako nema što zabavno ili interesantno za raditi. Ključ rješavanja problema sa dosadom je pomoći djetetu kako postati dosjetljiv. To ne znači da VI trebate biti dosjetljivi, nego vaše dijete. Iako ponekad možete pripomoći, imajte na umu da jedosada djetetov problem, i da ga dijete mora riješiti. Kada djetetu bude dosta dosade, pokrenuti će svoje kreativne procese i osmisliti neku novu igru. 

Tu leži razlog zašto na sve vaše ponuđene prijedloge dijete načešće reagira sa "Ma to je glupo..." ili "To mi se ne da..." Vi predlažete rješenja iz svoje perspektive, iz svojeg vrijednosnog sustava, svojih interesa, koji je, ipak, drugačiji od djetetovog. Umjesto da upadnete u zamku, te da na djetetov problem odmah nudite rješenje (što je nešto što svaki roditelj radi), upitajte ga "Dosadno ti je? A što bi mogao raditi? Što ćeš sad?". Time odgovornost za djetetovu zabavu dajete natrag njemu da se "muči" s njom.

Djeci je često teško prepoznati i izraziti osjećaje. Djeci je ponekad lakše nazvati neodređene osjećaje dosadom, nego se suočiti s pravim emocionalnim potrebama. Pritužba može značiti „Potrebno mi je društvo" ili „Posvađao sam se s najboljim prijateljem".  No može značiti „Potreban mi je izazov" ili „Nisam spreman za nešto ovakvo". Isto tako njihova dosada može označavati i bojažljivost, ljutnju ili razočaranje. U ekstremnim situacijama dosada može biti simptom depresije. Ako posumnjate da se radi o depresiji, potražite profesionalnu pomoć.

Ako su djeca veća, roditelj se ne mora uključiti u igru, bit će dovoljno samo da da ideju, potakne maštu, dijete će se već snaći i samo dalje izmišljati.

Način da se borite s dosadom svog djeteta je da njemu predate odgovornost za njegovo slobodno vrijeme - naravno da to ne može biti baš uvijek, ponekad mu morate pomoći, ali neka vam to bude cilj. Ako je dijete zasićeno jednom aktivnošću i nesposobno da odabere sljedeću (neću više crtati, što da sada radim), najbolje je da mu nešto predložite. "Dosadilo ti je crtati? Odlično, idemo u prodavaonicu!" ili "Dođi, zajedno ćemo oprati suđe" (dgovori tipa "Zar ne vidiš koliko imam posla, nemoj me sada gnjaviti, skrasi se, uzmi knjigu", posve su bezuspješni i kod odraslije djece, a kamoli kod mališana). Iako bi najbolje bilo da odgovorite svom djetetu nešto kao „Dosadno ti je? Što si do sada radio? Aha, crtao. Ne, znam što bi sad radio? Čitao, išao van, nazvao prijatelja? Ili ćeš meni pomoći sa suđem?" Nuđenjem alternativa, doduše aktivirate svoj kreativni sustav, ali i nudite djetetu da izabere od „ponuđenog", a time dijelom ono preuzima odgovornost za svoje vrijeme i za ono što čini.

Paralelno s time, učite dijete nove igrice - djeca su beskrajno kreativna, ali ponekad im treba malko pomoći. Ako vaše dijete zna brojati, krenite učiti „Čovječe ne ljuti se". Ako je pala kiša, i u obližnjem parku je puno gljiva, uzmite kanticu, par naberite, i potaknite ga vam „skuha ručak" od tih gljiva. Možete učiti pjesmice, čitati zajedno neku knjigu, izrađivati nešto od papita/kartona/stiropora... Što ste vi kreativniji, i vaše dijete će biti kreativnije. (više o kreativnosti pročitajte u članicma Kreativnost - 1 dio; Kreativnost - 2 dio)
 

• Predložite djetetu da napravi popis svojih knjiga ili igračaka - time ćete ga potaknuti da zapravo vidi što sve ima od stvari, da neke igračke otkrije ponovno i zaigra se s njima.

• Pomozite mu da isplanira dan - kada će i kuda ići, kad je doma, što treba odraditi (pospremiti krevet, oprati suđe...), a koje mu je vrijeme slobodno, te što bi moglo napraviti tijekom tog vremena - gledati TV, pozvati prijatelja, pomoći u vrtu...

• Savjetujte mu da se ograniči na dvije-tri aktivnosti tijekom dana - bolje će se usredotočiti ako nema puno izbora

• Razgovarajte o tome što će činiti - navečer pitajte dijete „Što sutra želiš raditi", pa porazgovarajte o tome što može, što ne, predložite nešto novo npr. „Išao bi na sladoled? OK, ja moram kada dođem s posla napraviti ručak i pospremiti kuhinju. Pomozi mi da to što prije napravimo pa idemo na sladoled. A kad smo u gradu možemo i do knjižnice?" Na taj način, pokazujući interes za njegovo vrijeme, potičete njega da pokazuje interes i da planira svoje vrijeme.

• Planirajte izlete, kraća putovanja, posjete... koji bi i vašem djetetu bili zanimljivi. U okolici ima mnogo mjesta koje možete posjetiti, a ne zahtijevaju veliko financijsko odricanje.

• Mijenjajte aktivnosti - ako ovaj vikend idete nekamo na put, sljedeći provedite u kući. Nemojte ići na sladoled ili sok uvijek na isto mjesto, a svaki odlazak do grada „začinite" s nečim drugim - šetnjom parkom, obilaskom bazena, odlaskom u knjižnicu, odlaskom u trgovinu...

• Pohvalite ga - kada vidite da vaše dijete kvalitetno i svrhovito ispuni vrijeme.

Odolite iskušenju da predložite djetetu neku skupu aktivnost ili mu date poklon kako bi se riješili djetetove dosade. Iako ovo može na kratko vrijeme zaokupiti njegovu pažnju, zapravo odmaže kod rješavanja ovog problema. Dijete postaje ovisno o vašim odgovorima, umjesto da si samo pronađe zanimljive aktivnosti. Objasnite mu da se zapravo radi o njegovom izboru. Pomozite mu da se dosjeti svih mogućih aktivnosti koje bi mogao raditi i odabere jednu, jer tako preuzima kontrolu nad načinom na koji koristi svoje vrijeme te mu njegov izbor mu nije dosadan. 
______________________________________________
_{članak napisala: Sandra Matošina Borbaš, prof.
stručna radnica - psihologinja}

Privici

• Dobre stare igre

Članak preuzet s portala:http://obiteljskicentar.hr