preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Kanižlića Požega

Login

Facebook
 
 
Raspored zvonjenja

Sat

Od... do... Odmor
PRIJE PODNE
1. 08.00 - 08.45 5
2. 08.50 - 09.35 10
3. 09.45 - 10.30 15
4. 10.45 - 11.30 5
5. 11.35 - 12.20 5
6. 12.25 - 13.10  
POSLIJE PODNE
1. 13.30 - 14.15 10
2. 14.25 - 15.10 15
3. 15.25 - 16.10 5
4. 16.15 - 17.00 5
5. 17.05 - 17.50 5
6. 17.55 - 18.40  
Brojač posjeta
Ispis statistike od 24. 10. 2011.

Ukupno: 6102147
Ovaj mjesec: 6577
Ovaj tjedan: 927
Danas: 97

Za djecu i roditelje

Obrazovanje

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
„Gluma je igra. Igrajte se, nikada nemojte izgubiti unutarnje dijete.“
Autor: Valentina Čurčić, 18. 5. 2014.

U petak 16. svibanja 2014. gost naše Škole bio je mladi glumac Ivan Grčić, Požežanin.  


Ivan je djetinjstvo proveo u Požegi. Bio je učenik naše Škole, a zatim Gimnazije. Iz prvog pokušaja uspio je upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu  te ju uspješno završio. Glumio je u mnogim predstavama u zagrebačkim kazalištima  i u dvije predstave  Gradskog  kazališta Požega. Razgovarali smo o njegovom djetinjstvu, školovanju i planovima za budućnost. Susret je bio popraćen smijehom, zanimljivim učeničkim pitanjima te Ivanovim  još zanimljivijim odgovorima.

Pitali smo ga sjeća li se djetinjstva u Požegi i školovanja u ovoj školi.

-Naravno da se sjećam. Već od malih nogu prerušavao sam se kod kuće u razne likove.To je bio nagovještaj  čime ću se možda baviti u budućnosti. U školi sam bio odličan učenik. Pohađao sam ovu Školu. Još uvijek ima nastavnika koji su i meni predavali. Nikada neću zaboraviti nastavnika Dokozu iz fizike i nastavnika Sovčika iz glazbenog. Kod nastavnika Sovčika moglo se prepisivati, dok je Dokoza bio strog. Nakon što sam upisao Gimnaziju i završio ju s odličnim uspjehom, odlučio sam upisati Akademiju. Moji roditelji su bili zabrinuti jer su mislili da će sve dobre ocjene propasti, da od tog zanimanja nema ništa, ali ja sam to htio. Djeco, učite. Poslušajte me, učite. Moći ćete upisati bilo koju školu i kasnije fakultet koji želite.Mmoći ćete raditi željeni posao i biti sretni u životu, kao što sam ja sada. Mogao sam završiti medicinu ili nešto slično, ali tada ne bih bio sretan radeći nešto što ne volim. Ovim zanimanjem sam vrlo zadovoljan, ono me usrećuje i uveseljava.

Ivan nas je razveselio vrlo uvjerljivim oponašanjem nastavnika Dokoze, Franje Tuđmana, Ćire Blaževića te biskupa koji se obraća krizmanicima. Njegove izvedbe bile su popraćene velikim pljeskom i smijehom. Na naše pitanje što trebaju znati mladi koji žele postati glumci, rekao je:

-Nemojte točno pratiti tekst, gluma je igra. Igrajte se, nikada nemojte izgubiti unutarnje dijete. To je najvažnije u glumi. Puno čitajte, znanje opće kulture i načitanost koriste glumcima. Slušajte savjete učitelja i roditelja, odraslih osoba,  dobro će vam doći u budućnosti.

Pričao nam je o napornosti i zahtjevnosti Akademije, ali i anegdote koje se događaju dok se pohađa takva škola. Izdvojio je  da nakon nekog vremena prođe početan osjećaj da su studenti glume jedni drugima konkurencija i dođe opuštenost, a profesori i kolege na Akademiji postanu poput obitelji.

-Svi govore kako je teško upisati Akademiju. Ne znam zašto, ja sam samo došao, napravio što traže i uspio od prve upisati studij glume. Bilo mi je lagano, iako ponekad imam  osjećaj da nikad nisam dovoljno cijenio to što sam Akademiju upisao iz prve. Oni koji pokušavaju puno puta upisati Akademiju, više cijene kada uspiju. Adrenalin i uzbuđenje se jave kada vidiš da 160 ljudi želi upisati Akademiju, a samo je 12 slobodnih mjesta. U trenutku iščekivanja liste ljudi koji su prošli u uži krug, pred zgradom se osjeti napetost. Tada portirka ima svojih 5 minuta slave stavljajući listu na vrata. Na njoj je bilo i moje ime. Dalje je bilo jednostavno. Morao sam  preseliti u Zagreb. Požega je moj rodni grad, volim ga, ali Zagreb pruža puno više mogućnosti. Ne bih otišao u inozemstvo koliko god teška situacija nas glumaca bila. Uvijek se nađe neka uloga. Nikada nisam niti razmišljao o nekoj drugoj karijeri, gluma je ono što volim i želim raditi. To je bitno.

 Naš je susret završio jakim pljeskom oduševljenih učenika  i dijeljenjem autograma. Nadamo se da će nam Ivan ponovno doći u goste.

Hana Novak, 7.b





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju